ČETVRTAK, 18. Listopad 2012
Ispada da ne postoje jedan, već dva suprotna načina na koja nam mozak omogućuje da dobrovoljno zaboravimo neželjene uspomene, pokazalo je istraživanje objavljeno u časopisu 'Neuron' koji su proveli istraživači sa Sveučilišta u Cambridgeu. Nalazi mogu objasniti kako se pojedinci mogu nositi s nepovoljnim iskustvima i mogu dovesti do razvoja tretmana za poboljšanje poremećaja u kontroli pamćenja. "Ova je studija prva demonstracija dva različita mehanizma koji uzrokuju takvu zaboravnost: jedan isključivanjem memorijskog sustava, a drugi, olakšavanjem memorijskog sustava da okupira svijest zamjenskom memorijom", kaže autor studije, Roland Benoit iz Jedinice za spoznaju i mozak Sveučilišta u Cambridgeu.
Dosadašnje studije pokazale su da ljudi mogu dobrovoljno blokirati uspomene na svijest. Iako je nekoliko neuroimaging studija ispitalo moždane sustave koji su uključeni u ovu namjernu zaboravnost, kognitivne taktike ili precizne neuronske podloge koje ljudi koriste još uvijek nisu otkrivene. Dva moguća načina zaboravljanja neželjenih sjećanja su potiskivanje ili zamjena s poželjnijim uspomenama, a ove taktike mogu uključivati različite neuronske putove.
Da bi testirali ovu mogućnost, Benoit i Michael Anderson iz Jedinice za spoznaju i mozak koristili su funkcionalno snimanje magnetskom rezonancom kako bi ispitali moždane aktivnosti dobrovoljaca, koji su naučili povezanost između parova riječi i nakon toga pokušali zaboraviti ta sjećanja, blokirajući ih ili zapamćujući zamjenske uspomene.
Iako su strategije bile jednako učinkovite, aktivirale su različite neuronske krugove. Tijekom supresije pamćenja, moždana struktura nazvana dorsolateralni prefrontalni korteks inhibira aktivnost u hipokampusu, kritičnoj regiji za pamćenje prošlih događaja. S druge strane, zamjena pamćenja bila je podržana kaudalnim prefrontalnim korteksom i ventrolateralnim prefrontalnim korteksom - dvije regije koje su uključene u dovođenje specifičnih sjećanja u svijest u prisutnosti ometajućih sjećanja.
"Bolje razumijevanje ovih mehanizama i kako se oni na kraju razgrađuju može pomoći u razumijevanju poremećaja koji su karakterizirani lošom regulacijom sjećanja, poput posttraumatskog stresa", kaže Benoit. "Znajući da različiti procesi doprinose zaboravljanju mogu biti korisni, jer ljudi prirodno mogu bolje u jednom ili drugom pristupu."
Izvor:
Oznake:
Lijekovi ishrana Vijesti
Ispada da ne postoje jedan, već dva suprotna načina na koja nam mozak omogućuje da dobrovoljno zaboravimo neželjene uspomene, pokazalo je istraživanje objavljeno u časopisu 'Neuron' koji su proveli istraživači sa Sveučilišta u Cambridgeu. Nalazi mogu objasniti kako se pojedinci mogu nositi s nepovoljnim iskustvima i mogu dovesti do razvoja tretmana za poboljšanje poremećaja u kontroli pamćenja. "Ova je studija prva demonstracija dva različita mehanizma koji uzrokuju takvu zaboravnost: jedan isključivanjem memorijskog sustava, a drugi, olakšavanjem memorijskog sustava da okupira svijest zamjenskom memorijom", kaže autor studije, Roland Benoit iz Jedinice za spoznaju i mozak Sveučilišta u Cambridgeu.
Dosadašnje studije pokazale su da ljudi mogu dobrovoljno blokirati uspomene na svijest. Iako je nekoliko neuroimaging studija ispitalo moždane sustave koji su uključeni u ovu namjernu zaboravnost, kognitivne taktike ili precizne neuronske podloge koje ljudi koriste još uvijek nisu otkrivene. Dva moguća načina zaboravljanja neželjenih sjećanja su potiskivanje ili zamjena s poželjnijim uspomenama, a ove taktike mogu uključivati različite neuronske putove.
Da bi testirali ovu mogućnost, Benoit i Michael Anderson iz Jedinice za spoznaju i mozak koristili su funkcionalno snimanje magnetskom rezonancom kako bi ispitali moždane aktivnosti dobrovoljaca, koji su naučili povezanost između parova riječi i nakon toga pokušali zaboraviti ta sjećanja, blokirajući ih ili zapamćujući zamjenske uspomene.
Iako su strategije bile jednako učinkovite, aktivirale su različite neuronske krugove. Tijekom supresije pamćenja, moždana struktura nazvana dorsolateralni prefrontalni korteks inhibira aktivnost u hipokampusu, kritičnoj regiji za pamćenje prošlih događaja. S druge strane, zamjena pamćenja bila je podržana kaudalnim prefrontalnim korteksom i ventrolateralnim prefrontalnim korteksom - dvije regije koje su uključene u dovođenje specifičnih sjećanja u svijest u prisutnosti ometajućih sjećanja.
"Bolje razumijevanje ovih mehanizama i kako se oni na kraju razgrađuju može pomoći u razumijevanju poremećaja koji su karakterizirani lošom regulacijom sjećanja, poput posttraumatskog stresa", kaže Benoit. "Znajući da različiti procesi doprinose zaboravljanju mogu biti korisni, jer ljudi prirodno mogu bolje u jednom ili drugom pristupu."
Izvor:
