Sve je više dokaza da bakterije koje nastanjuju tijelo imaju ključnu ulogu u razvoju mnogih patologija. Osim toga, neke studije stavljaju na stol njihov odnos prema ponašanju i neke kognitivne sposobnosti, poput pamćenja.
Bakterije koje čine crijevnu floru sposobne su komunicirati s mozgom i utjecati na aspekte kao što su ponašanje ili pamćenje, a uz to bi mogle imati vrlo važnu ulogu u nekim patologijama, kao što je sindrom iritabilnog crijeva, kao što izgleda iz najnoviji rezultati istraživačke linije koju je vodio Stephen Collins, profesor Fakulteta zdravstvenih znanosti na Sveučilištu McMaster, Ontario (Kanada).
Na seminaru koji je predavao u Gastroenterološkoj službi Sveučilišne bolnice Valle de Hebron, u Barceloni, objasnio je Medicinskom časopisu da do sada prikupljeni dokazi jačaju teoriju da bakterije komuniciraju s mozgom i imaju utjecaj na neke njegove funkcije
Studija ove radne skupine usporedila je ponašanje modela životinja bez patogena sa skupinom kontrolnih miševa i zaključila da postoje značajne razlike u razini anksioznosti i pamćenja. Skupina aksenskih miševa imala je puno manje sjećanja i tjeskobe zbog nemodificiranih životinja.U drugoj je fazi crijevna flora presađena iz normalnih miševa u one bez patogena i ustanovljeno je da prisutnost bakterija ima utjecaj na ponašanje ovih životinja. Drugi sličan rad sastojao se u unakrsnoj transplantaciji crijevnih bakterija između skupine vrlo mirnih miševa i jednog agresivnog.
Rezultat toga je da su mirne životinje postale nasilne i obrnuto. Pored toga, te bi se promjene u ponašanju mogle povezati s razinom BDNF-a (neurotrofni faktor koji potiče iz mozga) u hipokampusu. U slučaju sindroma iritabilnog crijeva, Collins je za Medical Journal rekao da "vjerujemo da bi promjene u bakterijama mogle objasniti u velikoj mjeri su fizički i bihevioralni problemi koje trpe ti pacijenti. "
Između 60 i 80 posto ljudi koji pate od ovog gastrointestinalnog poremećaja imaju simptome stresa, anksioznosti ili depresije, pa se prije desetak godina mislilo da bi to mogao biti psihosomatski proces. "Dok nismo počeli vidjeti da je, u 25 posto slučajeva, bolest povezana s bakterijskom infekcijom, " rekao je. Kasnije, veliko istraživanje u Velikoj Britaniji pokazalo je da 30 posto ljudi koji pretrpjeli su trovanje salmonelom i razvili trajni sindrom iritabilnog crijeva, koji je ostao najmanje dvije godine.
Još jedno od velikih djela koja su dovela do raskršća na ovom istraživačkom polju vodio je Fermín Mearin, direktor Službe za probavni sustav Medicinskog centra Teknon u Barceloni, nakon trovanja više od 400 ljudi u Torroella de Montgrí za konzumiranje koke iz Sant Joan u lošem stanju. Veliki dio pacijenata razvio je sindrom iritabilnog crijeva u Ontariju u Kanadi, slično istraživanje provedeno je u skupini pogođenoj unosom vode koju je konzervirala Escherichia coli u svibnju 2000. godine. dokazuju da je više od 30 posto tih ljudi razvilo ovaj problem i da je većina njih zadržala probavni poremećaj desetljeće kasnije.
Jedna od velikih sumnji koja proizlazi iz ovih nalaza je zašto neke osobe izložene tim bakterijama razvijaju patologiju, a druge ne. Kako bi pokušali riješiti zagonetku, kanadski su znanstvenici odlučili istražiti gene radi novih tragova. Ova linija rada stavila je na stol četiri različita SNP-a koja su povezana s procesom propusnosti crijeva i receptorima TIR (translocirani intiminski receptor), koji su važni za prepoznavanje i borbu protiv bakterija koje napadaju organizam.
Izvor:
Oznake:
Dijeta-I-Prehrana Seksualnost Seks
Bakterije koje čine crijevnu floru sposobne su komunicirati s mozgom i utjecati na aspekte kao što su ponašanje ili pamćenje, a uz to bi mogle imati vrlo važnu ulogu u nekim patologijama, kao što je sindrom iritabilnog crijeva, kao što izgleda iz najnoviji rezultati istraživačke linije koju je vodio Stephen Collins, profesor Fakulteta zdravstvenih znanosti na Sveučilištu McMaster, Ontario (Kanada).
Na seminaru koji je predavao u Gastroenterološkoj službi Sveučilišne bolnice Valle de Hebron, u Barceloni, objasnio je Medicinskom časopisu da do sada prikupljeni dokazi jačaju teoriju da bakterije komuniciraju s mozgom i imaju utjecaj na neke njegove funkcije
Što kažu miševi?
Studija ove radne skupine usporedila je ponašanje modela životinja bez patogena sa skupinom kontrolnih miševa i zaključila da postoje značajne razlike u razini anksioznosti i pamćenja. Skupina aksenskih miševa imala je puno manje sjećanja i tjeskobe zbog nemodificiranih životinja.U drugoj je fazi crijevna flora presađena iz normalnih miševa u one bez patogena i ustanovljeno je da prisutnost bakterija ima utjecaj na ponašanje ovih životinja. Drugi sličan rad sastojao se u unakrsnoj transplantaciji crijevnih bakterija između skupine vrlo mirnih miševa i jednog agresivnog.
Rezultat toga je da su mirne životinje postale nasilne i obrnuto. Pored toga, te bi se promjene u ponašanju mogle povezati s razinom BDNF-a (neurotrofni faktor koji potiče iz mozga) u hipokampusu. U slučaju sindroma iritabilnog crijeva, Collins je za Medical Journal rekao da "vjerujemo da bi promjene u bakterijama mogle objasniti u velikoj mjeri su fizički i bihevioralni problemi koje trpe ti pacijenti. "
Između 60 i 80 posto ljudi koji pate od ovog gastrointestinalnog poremećaja imaju simptome stresa, anksioznosti ili depresije, pa se prije desetak godina mislilo da bi to mogao biti psihosomatski proces. "Dok nismo počeli vidjeti da je, u 25 posto slučajeva, bolest povezana s bakterijskom infekcijom, " rekao je. Kasnije, veliko istraživanje u Velikoj Britaniji pokazalo je da 30 posto ljudi koji pretrpjeli su trovanje salmonelom i razvili trajni sindrom iritabilnog crijeva, koji je ostao najmanje dvije godine.
Još jedno od velikih djela koja su dovela do raskršća na ovom istraživačkom polju vodio je Fermín Mearin, direktor Službe za probavni sustav Medicinskog centra Teknon u Barceloni, nakon trovanja više od 400 ljudi u Torroella de Montgrí za konzumiranje koke iz Sant Joan u lošem stanju. Veliki dio pacijenata razvio je sindrom iritabilnog crijeva u Ontariju u Kanadi, slično istraživanje provedeno je u skupini pogođenoj unosom vode koju je konzervirala Escherichia coli u svibnju 2000. godine. dokazuju da je više od 30 posto tih ljudi razvilo ovaj problem i da je većina njih zadržala probavni poremećaj desetljeće kasnije.
Neki da, a drugi ne
Jedna od velikih sumnji koja proizlazi iz ovih nalaza je zašto neke osobe izložene tim bakterijama razvijaju patologiju, a druge ne. Kako bi pokušali riješiti zagonetku, kanadski su znanstvenici odlučili istražiti gene radi novih tragova. Ova linija rada stavila je na stol četiri različita SNP-a koja su povezana s procesom propusnosti crijeva i receptorima TIR (translocirani intiminski receptor), koji su važni za prepoznavanje i borbu protiv bakterija koje napadaju organizam.
Izvor:
