Ljutnja je emocija koja je povezana s velikom uznemirenošću i reakcija je, između ostalog, na prelazak osobne granice, prijetnju potrebama ili neuspjeh. To nije dobra ili loša emocija, definitivno je potrebno moći razgovarati o emocionalnoj ravnoteži. Otkrijte što je ljutnja i kako se nositi s njom!
Ljutnja je emocija koja pokazuje da nešto nije dobro za nas, prijeti našoj dobrobiti i mobilizira snagu za suočavanje s nepovoljnom situacijom. Ignoriranje vlastitih osjećaja ili kontroliranje osjećaja, podrazumijeva ih potiskivanje, često se doživljava kao vrijedna vještina. Međutim, pretvaranje da ne osjećamo ništa nema nikakve veze sa životnim zadovoljstvom i osobnim razvojem - ljutnja je jedna od osnovnih emocija kojima nas je priroda obdarila. Poput radosti ili tuge, to je intenzivan i prilično kratkotrajan odgovor na određeni poticaj. Pokreće se prilično nepromišljeno - zaobilazi "racionalni dio mozga" i ide ravno prema reakciji u tijelu.
Imajte na umu da ljutnja nije isto što i agresija, a mogućnost da je pokažete i doživite jednako je važna kao i osjećaj ostalih osjećaja. Koliko ljudi i koliko okidača, toliko stupnjeva intenziteta bijesa. Bez obzira na to imamo li blagu iritaciju, frustraciju, ljutnju ili čak mržnju, svako od ovih stanja podliježe istim zakonima kao i druge emocije, odnosno nastaje kao rezultat reakcije na podražaj, eskalira do svoje maksimalne veličine i pada u tišinu.
Treba imati na umu da je mogućnost doživljavanja takozvanih "negativnih" emocija nužan element ljudske mentalne strukture.
Kako izražavamo ljutnju?
Ljutnja se najčešće izražava na tri načina:
- agresivno - reakcije povezane s napadom, na primjer, fizičkim ili verbalnim, koje kao posljedicu prelaze granice drugih ljudi;
- pasivne - reakcije koje uključuju potiskivanje, pokušaj ignoriranja osjećaja; obično su povezani s osjećajem velike nelagode, ali ne dovode do poduzimanja radnji za promjenu postojeće situacije;
- asertivna - reakcija je obično najučinkovitija među navedenima, ali često zahtijeva dodatnu obuku koja se sastoji u izražavanju bijesa, pozivanju na nečije potrebe i osjećaje s obzirom na primatelja i ne kršenju njegovih granica.
Ljutnja je, ovisno o kulturnim normama, dobi ili standardima obiteljske kuće, društveno prihvaćena u različitoj mjeri. Zbog toga tako često imamo poteškoća s pokazivanjem. Mala djeca često čuju, na primjer, „Ne ljuti se! Budi dobra!“ Kad dobiju signal da je nepoželjno pokazivati nezadovoljstvo ili ljutnju. I tako naučimo potiskivati bijes ili, naprotiv, uopće ne držimo afekt povezan s bijesom, "eksplodirajući" izvan kontrole iz objektivno trivijalnih razloga, remeteći osjetljivu emocionalnu ravnotežu. Nesposobnost iskusiti i pokazati bijes negativno utječe na mnoga područja života, remeti psihofizičku dobrobit. S vremenom gubimo sposobnost čitanja onoga što osjećamo, a to postaje destruktivno, uzrokujući poricanje ili agresiju. Paradoksalno, štiteći se od neželjenih emocija, pomažemo im da dominiraju našim životima. Emocionalna neravnoteža uzrokuje napetosti, komplicira društvene odnose ili uzrokuje psihosomatske bolesti.
Pročitajte i: Empatija: što je to i zašto je tako važno? Tuga, koja je jedna od naših najvažnijih emocija, usamljenost ima mnogo lica. Kako se mogu nositi s samoćom?Čemu služi ljutnja?
Ljutnja je prirodan odgovor na osjećaj prijetnje. Ljutnja u krizi daje nam snagu i motivira nas na borbu ili bijeg. Intenzivna epizoda bijesa nesumnjivo je povezana s visokim troškovima energije, jer aktivira mehanizme u tijelu koji nam trebaju spasiti život na biološkoj razini. Često se nakon intenzivne epizode bijesa osjeća umor i na fizičkoj i na mentalnoj razini, ali također je popraćen osjećajem olakšanja ili "čišćenja".
Ljutnja je često signal da je netko prešao našu granicu, često je povezana s osjećajem nepravde ili kršenjem dogovorenog pravila. Ljutnja se nastoji pojaviti kada naiđemo na prepreku na putu da postignemo nešto što nam je važno. Zato, razmišljajući o ljutnji, potičem vas da pogledate vrijednosti u koje vjerujemo i koje od njih, kad su prekršene, izazivaju takvu ljutnju. Između ostalog, štiti naše potrebe i želje kada im prijete vanjski čimbenici ili mi sami.
Ljutnja je prirodno stanje, a razgovor o tome i pokazivanje vrijedna je vještina. Kroz socijalizaciju učimo suzbijati emocije, uključujući bijes, misleći da je to način da ih kontroliramo. Dugoročno se ispostavlja da je kontroliranje ili utjecaj na emocionalno stanje moguće samo kad prepoznamo emocije, kad smo ih u stanju prepoznati i izraziti na adekvatan način. Međutim, kad vidimo da je ljutnja neadekvatna situaciji, ne služi nam i na našim odnosima vrijedi poraditi.
Suzbijanje i nekontrolirani izljevi osjećaja destabiliziraju naše psihofizičko stanje.
Ljutnja je izvor vrijednih informacija o nama samima. Kada se, što i u kojoj mjeri naljutimo, puno govori o našim potrebama, očekivanjima, osjećaju za agenciju i samoprihvaćanju. Ova emocija može biti signal upozorenja o prijetnji, nesigurnosti ili prelasku naših granica. Mogućnost čitanja prvih znakova bijesa olakšava prepoznavanje onoga s čime se slažete i što je u skladu s vašim vrijednostima. Uzroci su obično povezani s osjećajem povrijeđenosti, razočaranja, straha. Vrijedno je zapamtiti da bez obzira na to u kojoj se mjeri danas možemo nositi s bijesom, naša je odluka što ćemo s njim učiniti i koje ćemo zaključke izvući iz onoga što o nama govori.Moglo bi biti korisno odgovoriti na pitanje koje se misli češće pojavljuju u vašoj glavi: "Ti, on, ona, ovo me ljuti" ili "Ljuta sam"? Trebali bismo se sjetiti da čak i ako je podražaj koji uzrokuje emocije izvanjski, ta je emocija naša i o nama ovisi što ćemo s njom učiniti. Mehanizmi koji su evolucijski trebali podržati ljudski opstanak nisu uvijek primjereni današnjem svijetu, pa je vrijedno koristiti se trenutnim znanjem kako bismo mogli voditi brigu o emocionalnoj ravnoteži.
Vrijedno znatiKako tijelo reagira na ljutnju?
Ljudsko tijelo može reagirati na specifičan način kada se osjeća ljutito. Javiti se:
- ubrzano disanje;
- stezanje grla;
- ubrzani rad srca;
- intenzivna napetost mišića koja može dovesti do podrhtavanja tijela;
- povećana osjetljivost na podražaje;
- budnost i tendencija traženja signala potencijalne prijetnje;
- reakcija probavnog trakta, npr. želučani pritisak;
- stav koji pokazuje da ste spremni sudjelovati u borbi ili bijegu.
Što učiniti kada bijes postane destruktivan?
Pojava emocija prilično je nepromišljena. Međutim, ako se poduzmu koraci koji pomažu tijelu da isprazni energiju i / ili smiri tijelo i um, možete razraditi konstruktivan način za hlađenje bijesa. Kad primijetite da bijes počinje destabilizirati vaš život ili se počne približavati agresivnom ponašanju, trebali biste koristiti nekoliko tehnika:
1. Poduzmite nešto kako biste ublažili emocionalnu napetost povezanu s bijesom. Isprobajte različite vrste fizičke aktivnosti i potražite aktivnost koja vam najbolje odgovara. Redovito bavljenje sportom, ali i aktivnosti poput vrtlarenja pomažu smanjiti napetost, olakšavaju svjesno izražavanje bijesa i minimaliziraju rizik od pretjeranih ispada. Tjelesna aktivnost također ima prednost u tome što se ad hoc primjenjuje u situaciji koju je teško kontrolirati ili je neadekvatna ljutnja također povećava šansu za ponašanje koje ne prelazi tuđe granice. Ako nam je, međutim, obično teško pokazati bijes, vrijedi isprobati sigurne načine da to izrazimo kako biste ga mogli slobodno doživjeti. Pronalaženje mjesta na kojem možete slobodno vikati ili plakati može biti korisno.
Jednostavni načini, poput kidanja novina ili pisanja pisma o tome što nas ljuti i zašto, mogu biti uvod u učenje i pripitomljavanje iritacije ili bijesa.
2. Pokušajte se smiriti. Kad god je to moguće, vrijedi usporiti ritam života i ispitati bijes. Nije poanta u tome da je potisnete ili se pretvarate da je nema, već da je svjesno osjetite. Potičem vas da isprobate jednostavnu tehniku: lezite ili udobno sjednite, ispravite dah i pogledajte što se događa s vašim tijelom, gdje se točno osjećate ljutito. Provjerite kuca li vaše srce brže ili postoji li na nekom mjestu pritisak ili bol. Neka vam ovo znanje pomogne prepoznati bijes. To može biti posebno korisno u situacijama kada imate problema s imenovanjem onoga što osjećate ili razlikovanjem vlastitih osjećaja.
3. Isprobajte tehnike opuštanja. Ako je vaš problem pretjerano i neadekvatno izražavanje bijesa, isprobajte tehnike opuštanja koje redovito smanjuju emocionalnu napetost. Mnogo je mogućnosti: vježbe disanja, autogeni trening, koji se sastoji u stezanju svih dijelova mišića jedan po jedan, tehnikama meditacije ili pažnje. Puno je pristupa literaturi i radionicama koje podučavaju tehnike opuštanja i svatko ima priliku pronaći nešto za sebe.
4. Poradite na komunikaciji. Sposobnost razgovora o svojim osjećajima, potrebama i očekivanjima povećava šanse da se svjesno osjećate ljutito i da ne eskalirate situacije koje mogu predstavljati prijetnju ili prijeći granicu. Na načinu komunikacije s okolinom možete raditi tijekom radionica, međuljudskih treninga, ali i terapije. Bez obzira koja će metoda biti primjerena vašim potrebama, vrijedi odvojiti trenutak i pogledati vlastite komunikacijske navike.
5. Sudjelovanje u grupama za osobni razvoj, grupama za podršku. Tijekom ove vrste nastave možete sigurno razvijati nove strategije pod nadzorom stručnjaka, proširiti uvid u sferu svojih osjećaja i razmjenjivati iskustva s ostalim sudionicima.
6. Trening zamjene agresije. Odnosno, ponuda za ljude kod kojih izražavanje bijesa rezultira agresivnim ponašanjem. Ova metoda jača sposobnost kontrole vlastite impulzivnosti i razvija prosocijalno ponašanje. Koristi se od 1970-ih, a učinak mu je ispravljanje agresivnog ponašanja.
7. Psihoterapija. Kada samostalni pokušaji rada s bijesom ne donose očekivane rezultate, vrijedi razmotriti dublji oblik rada na sebi, tj. Terapiju. Često se poteškoće u području emocija, uključujući bijes, rješavaju u terapijskom uredu. Redoviti rad s terapeutom, otkrivanje i suočavanje s uzrocima emocionalnih problema mogu poboljšati emocionalno funkcioniranje, socijalne odnose i kvalitetu svakodnevnog života.
VažnoZnajte svoj bijes
U trenutcima smirenja vrijedi analizirati prethodna iskustva bijesa. Međutim, važno je zapamtiti da poanta nije zadržavanje na mogućim nepravdama i nepravdama, već razumijevanje osobnih / individualnih mehanizama koji upravljaju vlastitom ljutnjom.
Razmišljajući o svjesnom iskustvu, vrijedi si postaviti nekoliko pitanja:
- Što me ljuti? Koji je moj okidač?
- Gdje se u svom tijelu počinjem osjećati ljutito?
- Koja bi reakcija u mom tijelu postala znak upozorenja za nadolazeću ljutnju?
- Koje su misli i kakvo ponašanje povezani s bijesom?
- Koliko se intenzivno - na skali od 1 do 10 - obično osjećam ljutito?
- Kako je ljutnju lako pokazati na skali od 1 do 10?
- Kad se osjećam bijesno, želim li to sakriti unutra ili, bez obzira na posljedice, intenzivno to pokazujem?
- Koje potrebe stoje iza moje ljutnje?
- Kako ljutnja utječe na moju vezu?
Suočavanje s bijesom doista je sposobnost prepoznavanja u određenoj situaciji, imenovanja na što nas želi upozoriti i što mobilizirati. Budući da smo u stanju ispravno pročitati upozorenje, možemo poduzeti odgovarajuće korake za promjenu nepovoljne situacije za nas.
Preporučeni članak:
Apatija: što je to? Uzroci, simptomi i liječenje apatije
---na-czym-polega-wskazania-powikania.jpg)
