Ponedjeljak, 11. studenog 2013. - Tim znanstvenika sa Sveučilišta u Saint Louisu, u Sjedinjenim Državama, identificirao je novi način intervencije u molekularnoj i staničnoj kaskadi koji uzrokuje fibrozu, stanje u kojem prirodni proces stvaranja ožiljaka u tijelu. Za zacjeljivanje rana ide punom brzinom i uzrokuje bolesti.
Rezultati objavljeni ove nedjelje u digitalnom izdanju časopisa 'Nature Medicine' pokazuju potencijalni novi terapijski pristup u liječenju fibrotičkih bolesti poput idiopatske plućne fibroze i fibroze jetre.
Istraživanje ukazuje na put koji isključuje okidač najvećeg molekularnog posrednika fibroze, proteina zvanog beta transformirajući faktor rasta (TGF), koji je normalno prisutan u tijelu u neaktivnom stanju i kada se uključi, uzrokuje fibrozu. Jednom aktivirani TGF beta protein stimulira stanice zvane miofibroblasti na stvaranje viška kolagena, koji je glavni sastojak ožiljaka.
Znanstvenici su pokazali da uklanjanje gena u miofibroblastima uzrokuje specifičan podskup proteina zvanih alfa v integini koji blokiraju sposobnost ovih stanica da pokrenu aktivaciju TGF beta. Osim toga, uspjeli su ponoviti učinak supresije gena zahvaljujući tretmanu s malim molekularnim spojem, čime su otvorili vrata za novu potencijalnu terapiju za pacijente.
"Razvili smo male molekularne spojeve koji selektivno inhibiraju ove cjeline, koji suzbijaju TGF beta protein i koji su efikasni u životinjskim modelima raka pluća i fibroze jetre", objasnio je jedan od autora, dr. David Griggs, direktor Biologije u svjetski medicinski i zdravstveni centar Sveučilišta u Saint Louisu.
Mala molekula nije mogla samo spriječiti fibrozu, već ju je učinila i manje ozbiljnom, čak i kad je započelo liječenje nakon što je započela fibroza. Nadalje, utvrđeno je da se miševi mogu zaštititi od plućne fibroze, jetrene fibroze i bubrežne fibroze suzbijanjem gena koji proizvodi iste specifične cjelovine u miofibroblastima na koje je lijek usmjeren.
"Želimo se pozabaviti integrinima koji su povezani s fibrozom, ali ostaviti integrare koji nisu uključeni u ovo stanje", rekao je drugi od istraživača, dr. Peter Ruminski, izvršni direktor Centra za svjetsko zdravlje i medicinu na Sveučilištu u Saint Louis "Pokušavamo smanjiti razinu beta TGF-a kako bismo ih doveli u normalu", rekao je.
Sljedeći su koraci, prema Ruminskom, točno određivanje količine spoja koja je potrebna kako bi se omogućio normalan oporavak umjesto fibroze. Znanstvenici također trebaju proučiti najbolji način primjene lijeka, jer različiti fibrotički uvjeti mogu savjetovati različite načine isporuke. Na primjer, način inhaliranja može biti bolji za liječenje plućne fibroze ili topička krema, poželjnija za ožiljke na koži.
Izvor:
Oznake:
Cut-And-Dijete Seksualnost Obitelj
Rezultati objavljeni ove nedjelje u digitalnom izdanju časopisa 'Nature Medicine' pokazuju potencijalni novi terapijski pristup u liječenju fibrotičkih bolesti poput idiopatske plućne fibroze i fibroze jetre.
Istraživanje ukazuje na put koji isključuje okidač najvećeg molekularnog posrednika fibroze, proteina zvanog beta transformirajući faktor rasta (TGF), koji je normalno prisutan u tijelu u neaktivnom stanju i kada se uključi, uzrokuje fibrozu. Jednom aktivirani TGF beta protein stimulira stanice zvane miofibroblasti na stvaranje viška kolagena, koji je glavni sastojak ožiljaka.
Znanstvenici su pokazali da uklanjanje gena u miofibroblastima uzrokuje specifičan podskup proteina zvanih alfa v integini koji blokiraju sposobnost ovih stanica da pokrenu aktivaciju TGF beta. Osim toga, uspjeli su ponoviti učinak supresije gena zahvaljujući tretmanu s malim molekularnim spojem, čime su otvorili vrata za novu potencijalnu terapiju za pacijente.
"Razvili smo male molekularne spojeve koji selektivno inhibiraju ove cjeline, koji suzbijaju TGF beta protein i koji su efikasni u životinjskim modelima raka pluća i fibroze jetre", objasnio je jedan od autora, dr. David Griggs, direktor Biologije u svjetski medicinski i zdravstveni centar Sveučilišta u Saint Louisu.
Mala molekula nije mogla samo spriječiti fibrozu, već ju je učinila i manje ozbiljnom, čak i kad je započelo liječenje nakon što je započela fibroza. Nadalje, utvrđeno je da se miševi mogu zaštititi od plućne fibroze, jetrene fibroze i bubrežne fibroze suzbijanjem gena koji proizvodi iste specifične cjelovine u miofibroblastima na koje je lijek usmjeren.
"Želimo se pozabaviti integrinima koji su povezani s fibrozom, ali ostaviti integrare koji nisu uključeni u ovo stanje", rekao je drugi od istraživača, dr. Peter Ruminski, izvršni direktor Centra za svjetsko zdravlje i medicinu na Sveučilištu u Saint Louis "Pokušavamo smanjiti razinu beta TGF-a kako bismo ih doveli u normalu", rekao je.
Sljedeći su koraci, prema Ruminskom, točno određivanje količine spoja koja je potrebna kako bi se omogućio normalan oporavak umjesto fibroze. Znanstvenici također trebaju proučiti najbolji način primjene lijeka, jer različiti fibrotički uvjeti mogu savjetovati različite načine isporuke. Na primjer, način inhaliranja može biti bolji za liječenje plućne fibroze ili topička krema, poželjnija za ožiljke na koži.
Izvor: