Srijeda, 30. listopada 2013.- Do 60 puta veće nego što se prethodno mislilo. Poznati rezervoari ili "svetišta" virusa ljudske imunodeficijencije (HIV) mnogo su veći nego što se prije mislilo.
Ti podaci, objašnjava Robert Siliciano, predstavljaju novu prepreku u utrci za iskorjenjivanje HIV-a. Rad, objavljen u Cellu, pokazuje da je broj uspavanih i uspavanih virusa koji ostaju u tijelu zaražene osobe i do 60 puta veći nego što se mislilo. A ti virusi koji ostanu na "klupi" velika su prijetnja jer i dalje zadržavaju sposobnost repliciranja, čak i nakon što su najagresivniji tretmani bili uspješni.
Rezultati sugeriraju da napori na iskorjenjivanju HIV-a mogu dugoročno biti neučinkoviti ako terapije ne ciljaju neaktivne viruse, koji se nazivaju provirusima. "Vidjeli smo da postoji mnogo više tih virusa", kaže Siliciano, istraživač s Medicinskog instituta Howard Hughes u SAD-u. Iako, priznaje, "to ne znači da ne postoji nada da će jednog dana iskorijeniti virus".
Kad HIV inficira osobu, ona cilja T stanice imunološkog sustava, gdje se njeni geni integriraju s ljudskim genima u stanici. Virusni geni sadrže upute koje aktiviraju T stanice i pretvaraju ih u tvornicu za stvaranje virusa kad se aktiviraju. Međutim, objašnjava Siciliano, u nekim stanicama virus ostaje latentan i ne replicira se niti proizvodi nove viruse. Problem je što svi trenutni antiretrovirusni lijekovi ciljaju aktivne viruse, a još nije poznato kako ih eliminirati. U stvari, do sada nije postojala ni točna ideja o veličini ove rezerve neaktivnog provirusa.
Prema Silicianu, metode korištene za kvantificiranje provirusa nisu dale potpun uvid u problem. Njegov tim, u kojem radi Ya-Chi Ho, razvio je tehniku koja ne samo da analizira veličinu, već i sastav rezervoara virusa. Zahvaljujući ovom sustavu, vidjeli su da neki provirusi za koje se smatralo da se neće moći aktivirati u budućnosti zapravo mogu. Dakle, istraživači su vidjeli da bi rezervoar HIV-a mogao biti i do 60 puta veći od prethodnih procjena.
Ova nova prepreka u utrci za izlječenjem ove bolesti predstavlja novi scenarij, kaže Siliciano. „Sada znamo da ako uspješno liječimo pacijenta, zaustavljamo samo aktivne viruse. Ali još bi bilo kašnjenja ».
Ali studija ne daje odgovor na vitalno pitanje: Zašto se virusi ponovo aktiviraju? "Mislimo da se reaktivacija HIV-a događa nasumično", kaže Ho. Iako zapravo ne znamo što je potrebno da se ponovo aktivirate. To je, kaže, "naš sljedeći prioritet."
Vijest je posebno obeshrabrujuća za one koji rade na razvoju lijekova koji imaju za cilj aktivirati T stanice kako bi aktivirali sve kopije virusa HIV-a da ih eliminiraju. "Sada znamo da aktivacija T stanica ne uključuje sve viruse opet", kaže Siliciano.
Izvor:
Oznake:
Regeneracija Drugačiji Glosar
Ti podaci, objašnjava Robert Siliciano, predstavljaju novu prepreku u utrci za iskorjenjivanje HIV-a. Rad, objavljen u Cellu, pokazuje da je broj uspavanih i uspavanih virusa koji ostaju u tijelu zaražene osobe i do 60 puta veći nego što se mislilo. A ti virusi koji ostanu na "klupi" velika su prijetnja jer i dalje zadržavaju sposobnost repliciranja, čak i nakon što su najagresivniji tretmani bili uspješni.
Rezultati sugeriraju da napori na iskorjenjivanju HIV-a mogu dugoročno biti neučinkoviti ako terapije ne ciljaju neaktivne viruse, koji se nazivaju provirusima. "Vidjeli smo da postoji mnogo više tih virusa", kaže Siliciano, istraživač s Medicinskog instituta Howard Hughes u SAD-u. Iako, priznaje, "to ne znači da ne postoji nada da će jednog dana iskorijeniti virus".
Latentni virus
Kad HIV inficira osobu, ona cilja T stanice imunološkog sustava, gdje se njeni geni integriraju s ljudskim genima u stanici. Virusni geni sadrže upute koje aktiviraju T stanice i pretvaraju ih u tvornicu za stvaranje virusa kad se aktiviraju. Međutim, objašnjava Siciliano, u nekim stanicama virus ostaje latentan i ne replicira se niti proizvodi nove viruse. Problem je što svi trenutni antiretrovirusni lijekovi ciljaju aktivne viruse, a još nije poznato kako ih eliminirati. U stvari, do sada nije postojala ni točna ideja o veličini ove rezerve neaktivnog provirusa.
Prema Silicianu, metode korištene za kvantificiranje provirusa nisu dale potpun uvid u problem. Njegov tim, u kojem radi Ya-Chi Ho, razvio je tehniku koja ne samo da analizira veličinu, već i sastav rezervoara virusa. Zahvaljujući ovom sustavu, vidjeli su da neki provirusi za koje se smatralo da se neće moći aktivirati u budućnosti zapravo mogu. Dakle, istraživači su vidjeli da bi rezervoar HIV-a mogao biti i do 60 puta veći od prethodnih procjena.
Ova nova prepreka u utrci za izlječenjem ove bolesti predstavlja novi scenarij, kaže Siliciano. „Sada znamo da ako uspješno liječimo pacijenta, zaustavljamo samo aktivne viruse. Ali još bi bilo kašnjenja ».
prioritet
Ali studija ne daje odgovor na vitalno pitanje: Zašto se virusi ponovo aktiviraju? "Mislimo da se reaktivacija HIV-a događa nasumično", kaže Ho. Iako zapravo ne znamo što je potrebno da se ponovo aktivirate. To je, kaže, "naš sljedeći prioritet."
Vijest je posebno obeshrabrujuća za one koji rade na razvoju lijekova koji imaju za cilj aktivirati T stanice kako bi aktivirali sve kopije virusa HIV-a da ih eliminiraju. "Sada znamo da aktivacija T stanica ne uključuje sve viruse opet", kaže Siliciano.
Izvor:
-przyczyny-objawy-leczenie.jpg)
