Petak, 28. prosinca 2012. - Liječnici u Velikoj Britaniji uspješno su testirali učinkovitost elektronskog implantata za ljude s tipovom sljepoće. Ovo je kliničko ispitivanje koje ima za cilj testirati umjetnu 'mrežnicu' na 12 osoba s retinitis pigmentosa, urođenim poremećajem koji dovodi do gubitka vida. Prvi rezultati postignuti kod dva pacijenta upečatljivi su otkako su uspjeli oporaviti dio svog vida i sada mogu razlikovati svjetla i oblike. Međutim, stručnjaci traže oprez, jer je to tehnika eksperimentiranja.
Chris James i Robin Millar prve su dvije osobe koje su u Ujedinjenom Kraljevstvu uspjele oporaviti svoj vid zahvaljujući uređaju koji je njemačka tvrtka Retina Implant AG prije dvije godine razvila i već uspješno testirala u njemačkoj zemlji., To je elektronički čip od 1.500 piksela osjetljiv na svjetlost, veličine 3 kvadratna milimetra.
Uređaj, koji je implantiran iza mrežnice, opskrbljuje funkcije stanica koje su oštećene retinitis pigmentosa, naslijeđenom bolešću koja pogađa oko 25 000 ljudi u našoj zemlji. Na taj način elektrode hvataju svjetlost i prenose tu informaciju u mozak kroz sustav električnih impulsa.
"Prvi simptomi retinitis pigmentosa obično se pojavljuju u drugom ili trećem desetljeću života. Prvo dolazi do gubitka noćnog vida, zatim se zatvori vidno polje i atrofira optički živac, da bi na kraju nastao potpuno sljepilo ", objašnjava Luis Fernández-Vega, voditelj oftalmološke službe Središnje bolnice Asturije i medicinski direktor Oftalmološkog zavoda Fernández-Vega iz Ovieda.
Trenutno ne postoji tretman koji bi zaustavio ili spriječio sljepoću kod osoba s ovom bolešću, pa su u tijeku različite linije istraživanja s ciljem pronalaženja terapije za ove bolesnike.
Istraživanje koje su predstavili liječnici iz bolnice za oftalmologiju Oxford i King's College London dio je kliničkog ispitivanja pokrenutog u Njemačkoj 2010. godine koje je prošireno i na druge centre, dva u Njemačkoj, jedan u Kini i dva spomenuta u Velikoj Britaniji, Do sada su objavljeni samo rezultati prvog eksperimenta koji je održan u Njemačkoj u studenom 2010. godine, a rezultati časopisa Proceedings of the Royal Society B pokazali su kako pacijenti mogu prepoznati predmete i čitati slova u obliku riječi.
Kako su objasnili britanski stručnjaci, operacija je trajala oko osam sati u kojoj je prvo postavljen uređaj koji odašilje energiju (sličnu bateriji), koji je smješten iza uha koža, a to je slično kohlearnom implantatu. Nakon toga, iza oka je umetnuta elektronička 'mrežnica' koja je kabelom pričvršćena na bateriju. To je upravo jedna od razlika s njemačkim pokusom jer je u tom eksperimentu nova mrežnica pacijenta aktivirana samo u laboratoriju, dok se u slučaju britanskih pacijenata može aktivirati bilo gdje.
Tri tjedna nakon operacije, Chrisova mrežnica prvo se povezala i uspjela je razlikovati svjetlost od tame. "Čim sam upalio ovaj bljesak u oku, potvrdio je da mi optički živac ispravno funkcionira, što je zaista obećavajući signal. To je nešto slično onome kad neko slika fotografijom s bljeskalicom, jarkom svjetlošću, što sam odmah prepoznao", Chris je objasnio.
Ovaj pacijent, star 54 godine i koji je započeo u 20 s noćnom sljepoćom, svaki mjesec prima medicinski nadzor. Između posjeta i posjeta on nastavlja testirati mikročip kod kuće. "Očito je da su prvi dani, ali nadam se jer već mogu prepoznati svjetla nešto što je za mene bilo nemoguće."
Robert MacLaren, profesor oftalmologije na Sveučilištu u Oxfordu i jedan od kirurga koji je intervenirao u ovom ispitivanju, priznaje da su "oduševljeni ovim početnim rezultatima. Ovi pacijenti nisu imali percepciju svjetlosti, ali su implantati ponovno aktivirali mrežnicu nakon više desetljeće sljepoće. Vizija se razlikuje od normalne ... i zahtijeva drugačiji proces mozga. Međutim, očekujemo da će elektronički čipovi pružiti neovisnost mnogim ljudima koji su slijepi od retinitis pigmentosa. "
Drugi pacijent, Robin Millar, uz napredak koji je postigao Chris, izjavio je da sada također može sanjati u boji prvi put nakon 25 godina.
"Uređaj trenutno nije koristan za makularnu degeneraciju, ali to bi im moglo imati koristi u budućnosti", objašnjava MacLaren. Ono što se ne može upotrijebiti je za bolesti gdje je vidni živac oštećen, kao i kod glaukoma.
Međutim, kako upozorava oftalmolog Fernández-Vega, "još je prerano za uspostavljanje mišljenja o ovoj tehnici. Prije nekoliko godina bilo je još jedno ispitivanje, s drugačijim uređajem, o kojem se u to vrijeme puno pričalo, ali tada ne napredovao.Ne dajte lažnu nadu pacijentima. Vrlo brzo neće biti ništa narednih pet godina. Pored toga, u tijeku su i druga ispitivanja s drugim terapijama, poput genetike ili transplantacije epitelnih ćelija pigmenta, iako su također eksperimentalni, oni su u možda naprednijim fazama. Morate biti vrlo oprezni. "
Izvor:
Oznake:
Obitelj ishrana Psihologija
Chris James i Robin Millar prve su dvije osobe koje su u Ujedinjenom Kraljevstvu uspjele oporaviti svoj vid zahvaljujući uređaju koji je njemačka tvrtka Retina Implant AG prije dvije godine razvila i već uspješno testirala u njemačkoj zemlji., To je elektronički čip od 1.500 piksela osjetljiv na svjetlost, veličine 3 kvadratna milimetra.
Uređaj, koji je implantiran iza mrežnice, opskrbljuje funkcije stanica koje su oštećene retinitis pigmentosa, naslijeđenom bolešću koja pogađa oko 25 000 ljudi u našoj zemlji. Na taj način elektrode hvataju svjetlost i prenose tu informaciju u mozak kroz sustav električnih impulsa.
"Prvi simptomi retinitis pigmentosa obično se pojavljuju u drugom ili trećem desetljeću života. Prvo dolazi do gubitka noćnog vida, zatim se zatvori vidno polje i atrofira optički živac, da bi na kraju nastao potpuno sljepilo ", objašnjava Luis Fernández-Vega, voditelj oftalmološke službe Središnje bolnice Asturije i medicinski direktor Oftalmološkog zavoda Fernández-Vega iz Ovieda.
Trenutno ne postoji tretman koji bi zaustavio ili spriječio sljepoću kod osoba s ovom bolešću, pa su u tijeku različite linije istraživanja s ciljem pronalaženja terapije za ove bolesnike.
pozadina
Istraživanje koje su predstavili liječnici iz bolnice za oftalmologiju Oxford i King's College London dio je kliničkog ispitivanja pokrenutog u Njemačkoj 2010. godine koje je prošireno i na druge centre, dva u Njemačkoj, jedan u Kini i dva spomenuta u Velikoj Britaniji, Do sada su objavljeni samo rezultati prvog eksperimenta koji je održan u Njemačkoj u studenom 2010. godine, a rezultati časopisa Proceedings of the Royal Society B pokazali su kako pacijenti mogu prepoznati predmete i čitati slova u obliku riječi.
Kako su objasnili britanski stručnjaci, operacija je trajala oko osam sati u kojoj je prvo postavljen uređaj koji odašilje energiju (sličnu bateriji), koji je smješten iza uha koža, a to je slično kohlearnom implantatu. Nakon toga, iza oka je umetnuta elektronička 'mrežnica' koja je kabelom pričvršćena na bateriju. To je upravo jedna od razlika s njemačkim pokusom jer je u tom eksperimentu nova mrežnica pacijenta aktivirana samo u laboratoriju, dok se u slučaju britanskih pacijenata može aktivirati bilo gdje.
Tri tjedna nakon operacije, Chrisova mrežnica prvo se povezala i uspjela je razlikovati svjetlost od tame. "Čim sam upalio ovaj bljesak u oku, potvrdio je da mi optički živac ispravno funkcionira, što je zaista obećavajući signal. To je nešto slično onome kad neko slika fotografijom s bljeskalicom, jarkom svjetlošću, što sam odmah prepoznao", Chris je objasnio.
Ovaj pacijent, star 54 godine i koji je započeo u 20 s noćnom sljepoćom, svaki mjesec prima medicinski nadzor. Između posjeta i posjeta on nastavlja testirati mikročip kod kuće. "Očito je da su prvi dani, ali nadam se jer već mogu prepoznati svjetla nešto što je za mene bilo nemoguće."
Obećanja i oprez
Robert MacLaren, profesor oftalmologije na Sveučilištu u Oxfordu i jedan od kirurga koji je intervenirao u ovom ispitivanju, priznaje da su "oduševljeni ovim početnim rezultatima. Ovi pacijenti nisu imali percepciju svjetlosti, ali su implantati ponovno aktivirali mrežnicu nakon više desetljeće sljepoće. Vizija se razlikuje od normalne ... i zahtijeva drugačiji proces mozga. Međutim, očekujemo da će elektronički čipovi pružiti neovisnost mnogim ljudima koji su slijepi od retinitis pigmentosa. "
Drugi pacijent, Robin Millar, uz napredak koji je postigao Chris, izjavio je da sada također može sanjati u boji prvi put nakon 25 godina.
"Uređaj trenutno nije koristan za makularnu degeneraciju, ali to bi im moglo imati koristi u budućnosti", objašnjava MacLaren. Ono što se ne može upotrijebiti je za bolesti gdje je vidni živac oštećen, kao i kod glaukoma.
Međutim, kako upozorava oftalmolog Fernández-Vega, "još je prerano za uspostavljanje mišljenja o ovoj tehnici. Prije nekoliko godina bilo je još jedno ispitivanje, s drugačijim uređajem, o kojem se u to vrijeme puno pričalo, ali tada ne napredovao.Ne dajte lažnu nadu pacijentima. Vrlo brzo neće biti ništa narednih pet godina. Pored toga, u tijeku su i druga ispitivanja s drugim terapijama, poput genetike ili transplantacije epitelnih ćelija pigmenta, iako su također eksperimentalni, oni su u možda naprednijim fazama. Morate biti vrlo oprezni. "
Izvor: