Utorak, 8. siječnja 2013. - Glavna mu je prepreka u društvenoj sferi i osjećajima. Osobe s Aspergerovim sindromom često se nazivaju rijetkim, ekscentričnim, bezosjećajnim i sebičnim. Ali, ono što mnogi previđaju, je da ti stavovi ili ponašanja, daleko od ćudljivosti, imaju veze s teškim razvojnim poremećajem koji je uokviren unutar autističnog spektra.
Ovaj sindrom uzrokuje im poteškoće u odnosima među vršnjacima, empatiju i razumijevanje osjećaja drugih te razumijevanje društvenih normi i konvencija. Stoga se ne znaju pravilno ponašati, govore u krivo vrijeme i čini se da idu 'besplatno'.
Njihov izgled i izgled obično su sasvim normalni, a njihova inteligencija u nekim slučajevima iznadprosječna. Međutim, oni se razlikuju po tome što imaju vrlo poseban stil učenja i često imaju posebne vještine u ograničenim područjima.
Do sada je u Španjolskoj troje od svakih 1.000 djece s dijagnozom Aspergerovog sindroma. Međutim, nedavne studije povećavaju ovu brojku na 250. Međutim, nema stvarne statistike.
Austrijski psihijatar i pedijatar Hans Asperger, rođen 18. veljače 1906., bio je taj koji je 1944. definirao karakteristike ovog sindroma i predložio kurativnu pedagogiju oboljelih.
Izvor:
Oznake:
Wellness ishrana Psihologija
Ovaj sindrom uzrokuje im poteškoće u odnosima među vršnjacima, empatiju i razumijevanje osjećaja drugih te razumijevanje društvenih normi i konvencija. Stoga se ne znaju pravilno ponašati, govore u krivo vrijeme i čini se da idu 'besplatno'.
Njihov izgled i izgled obično su sasvim normalni, a njihova inteligencija u nekim slučajevima iznadprosječna. Međutim, oni se razlikuju po tome što imaju vrlo poseban stil učenja i često imaju posebne vještine u ograničenim područjima.
Do sada je u Španjolskoj troje od svakih 1.000 djece s dijagnozom Aspergerovog sindroma. Međutim, nedavne studije povećavaju ovu brojku na 250. Međutim, nema stvarne statistike.
Austrijski psihijatar i pedijatar Hans Asperger, rođen 18. veljače 1906., bio je taj koji je 1944. definirao karakteristike ovog sindroma i predložio kurativnu pedagogiju oboljelih.
Izvor: