Rajčica se tijekom stoljeća puno promijenila. Ispada da smo ih prilagodili svojim potrebama! Kako su mutirali? Uvjerite se i sami.
Rajčica ima potpuno drugačiju DNK - nakon stoljeća uzgoja, nekada južnoamerička bobica otprilike veličine zrna graška, sada poprima sve vrste oblika i veličina.
Imamo žute i crvene rajčice, bivole, maline, koktel rajčice i još mnogo, mnogo više. I znanstvenici se pitaju kako se te fizičke promjene pokazuju na razini gena. A ti bi geni mogli biti i bolji, kaže istraživački rad koji može pomoći u naporima za poboljšanje rajčice.
Preporučujemo: Rajčica - ljekovita svojstva i hranjiva vrijednost
Autor djela je Zachary Lippman s Medicinskog instituta Howard Hughes. On i njegovi kolege identificirali su dugo skrivene mutacije u genomima 100 vrsta rajčice, uključujući one divlje uzgajane s otočja Galapagos i sorte koje se obično prerađuju u kečap i umak.
Njihova analiza, objavljena 17. lipnja 2020. u časopisu Cell, najopsežnija je procjena takvih mutacija. Mutacije koje mijenjaju duge dijelove DNA u svakoj biljci. Istraživanje bi moglo dovesti do stvaranja novih sorti rajčice i poboljšanja postojećih, barem kažu autori. Znanstvenici su pokazali da nekoliko mutacija koje je utvrdio njegov tim mijenja ključne osobine poput okusa i težine.
Dobro je znati: Sušena rajčica: svojstva i hranjive vrijednosti. Kako napraviti sušene rajčice?
Mutacije koje je proučavao Lippmanov tim mnogo su veće - oni modificiraju strukturu DNA kopiranjem, brisanjem, umetanjem ili premještanjem dugih dijelova DNA negdje drugdje u genomu. Te se mutacije, koje se nazivaju i strukturne varijante, javljaju u cijelom svijetu. Na primjer, studije na ljudima povezuju ove razlike s poremećajima poput šizofrenije i autizma.
Biljni genetičari sumnjaju da ove mutacije značajno doprinose biljnim svojstvima te su identificirali preko 200 000 strukturnih mutacija u rajčici tehnikom koja se naziva dugotrajno sekvenciranje!
200 tisuća mutacija! To je puno, ali morate znati da većina pronađenih mutacija ne mijenja gene koji kodiraju svojstvo. Ali jasno je, kaže Lippman, da mnoge od ovih mutacija mijenjaju mehanizme koji kontroliraju aktivnost gena. Primjerice, jedan takav gen kontrolira veličinu ploda rajčice. Izmjenom DNK strukture - u ovom slučaju broja kopije gena - Lippmanov tim uspio je promijeniti proizvodnju voća. Biljke kojima nedostaje gen nikada nisu urodile plodom, dok su biljke s tri kopije gena dale plod koji je bio oko 30 posto veći od one s jednom kopijom.
Također pročitajte: Sok od rajčice - zdravstvena svojstva i hranjive vrijednosti
