ČETVRTAK, 25. Listopad 2012
Kad par ili žena odlaze u centar za potpomognutu reprodukciju kako bi dobili djecu, suočavaju se s hladnim postocima koji mogu odrediti tijek njihovog života. Oko 50% in vitro oplodnje (IVF) završava rođenjem željenog djeteta. Ali, do sada, nitko ne može uvjeriti pacijente da će se liječenje uspješno provesti. Ono što stručnjaci pitaju (i osobe s neplodnošću) jest: hoće li doći dan kad mogu sa sigurnošću znati može li mi znanost pomoći da imam djecu?
Po tom pitanju održan je jedan od stolova 2. sastanka o plodnosti od 360 stupnjeva, nedavno održanog u Barceloni. Pod naslovom „Nove perspektive u potpomognutoj reprodukciji: biomarkeri, stvarnost ili fikcija?“, Stručnjaci koje je moderirao direktor Odjela za opstetriju, ginekologiju i medicinu reprodukcije u zdravlju žena Dexeus, Pere Barri, razgovarali su o napretku u Ovo polje, s jednim zaključkom: još uvijek ima puno prostora za inovacije i ona kristalna kugla kojoj bi reproduktivna medicina težila mogla doći za nekoliko godina.
Barri objašnjava ELMUNDO.es da su trenutno jedini biomarkeri koji se redovito primjenjuju u kliničkoj praksi fizikalni parametri "koji daju vrlo važne informacije". Međutim, ističe, u fazi istrage već je nekoliko testova ili testova, s različitim stupnjevima učinkovitosti, koji bi mogli zaobići medicinu reprodukcije. "Budućnost je vrlo otvorena", naglašava.
Ali, koji su podaci ono što omogućuju u praksi, ako se ne predviđaju, barem steći predodžbu o šansama za uspjeh terapije potpomognute reprodukcije (ART)? Prema Barri-ju, starosna dob, posebno žena, ali i muškaraca, ima "veliku težinu za odgovor na liječenje". Također indeks tjelesne mase žena. "Ako je iznad 30 (što se smatra pretilošću) ili ispod 15 (ekstremna mršavost), postojat će problemi", kaže stručnjak.
Također dijagnostički testovi "poput jednostavnog folikularnog ultrazvuka" mogu ponuditi puno informacija. "Morate proučiti koliko antralnih folikula (malih sfera napunjenih tekućinom u kojima se nalazi nezreli jajovod) nalazi se u mirovanju; manje od sedam u prirodnom ciklusu ili više od 25 nije dobra stvar", kaže ginekolog.
Uz ove parametre, koji se već redovito proučavaju, postoje neki testovi čija se učinkovitost i prije svega isplativost (isplativost) tek treba utvrditi. Unatoč tome, nude se pacijentima, iako ne samo u ambulantama za potpomognutu reprodukciju.
U 'top 1' ovih testova čuvene su genetske analize koje analiziraju postoje li mutacije za "250 najraširenijih bolesti". Kako objašnjava dr. Barri, ovi su se testovi prodavali godinama, ali nisu "znanstveno dokazani". Neki od njih, a samim tim i njihovo spominjanje na ovom okruglom stolu, također obećavaju da će otkriti rizik prenošenja bolesti na buduće potomstvo.
Potpuno novi test za koji Barri smatra da se pokazao učinkovitim jest studija FESH hormonskih receptora "da bi se znalo hoće li žena reagirati na liječenje stimulacijom jajnika i trebat će joj više ili manje doze. Ovaj test mogao bi poslužiti za prepoznavanje tretman, ali idealno bi bilo upotrijebiti ga na klasičnim markerima ", kaže on. Međutim, iako je test "validiran", specijalist prepoznaje da je složen i skup. "Nije isplativo", dodaje.
Druga slična studija koja se već nalazi na klinici je studija fragmentacije DNK sperme. "Klinički je upitno, jer nije poznato hoće li se loši rezultati pretvoriti u manje šanse za začeće", kaže on.
Jedan od najperspektivnijih testova, "koji tek treba potvrditi" je onaj koji mjeri ekspresiju gena endometrija "kako bi se znalo je li endometrij prijemčiv za embrij koji se treba implantirati. Bilo bi zanimljivo primijeniti ga selektivno, u scenariju u koji imamo više od pet ili šest zametaka, a nijedan implantiran nije ", razmišlja stručnjak. U svakom slučaju, ovaj test još nije potvrđen za primjenu u javnom zdravstvu, "iako postoje dva ili tri koja se već eksperimentalno koriste". Institut Dexeus i IVI, između ostalih španjolskih centara, provodit će testove pomoću ovog testa.
Jedna od korisnih usluga koje bi ovaj test mogao imati je odluka o implantaciji embrija u određeno ili drugo vrijeme, što može varirati danima ili čak naznačiti da je bolje zamrznuti embrije i implantirati ih u drugom ciklusu.
Genska ekspresija granuloznih stanica, koja bi ukazivala na kvalitetu ovula, još je jedna od onih tehnika koje se približavaju znanstvenoj fantastici i koje su ipak bliže stvarnosti nego što se možda čini. Slično je s postojećim inkubatorima koji omogućuju analizu embrija u formaciji vrlo kratko vrijeme. "Budućnost je vrlo otvorena", zaključuje Barri.
Izvor:
Oznake:
Wellness Lijekovi Ljepota
Kad par ili žena odlaze u centar za potpomognutu reprodukciju kako bi dobili djecu, suočavaju se s hladnim postocima koji mogu odrediti tijek njihovog života. Oko 50% in vitro oplodnje (IVF) završava rođenjem željenog djeteta. Ali, do sada, nitko ne može uvjeriti pacijente da će se liječenje uspješno provesti. Ono što stručnjaci pitaju (i osobe s neplodnošću) jest: hoće li doći dan kad mogu sa sigurnošću znati može li mi znanost pomoći da imam djecu?
Po tom pitanju održan je jedan od stolova 2. sastanka o plodnosti od 360 stupnjeva, nedavno održanog u Barceloni. Pod naslovom „Nove perspektive u potpomognutoj reprodukciji: biomarkeri, stvarnost ili fikcija?“, Stručnjaci koje je moderirao direktor Odjela za opstetriju, ginekologiju i medicinu reprodukcije u zdravlju žena Dexeus, Pere Barri, razgovarali su o napretku u Ovo polje, s jednim zaključkom: još uvijek ima puno prostora za inovacije i ona kristalna kugla kojoj bi reproduktivna medicina težila mogla doći za nekoliko godina.
Barri objašnjava ELMUNDO.es da su trenutno jedini biomarkeri koji se redovito primjenjuju u kliničkoj praksi fizikalni parametri "koji daju vrlo važne informacije". Međutim, ističe, u fazi istrage već je nekoliko testova ili testova, s različitim stupnjevima učinkovitosti, koji bi mogli zaobići medicinu reprodukcije. "Budućnost je vrlo otvorena", naglašava.
Ali, koji su podaci ono što omogućuju u praksi, ako se ne predviđaju, barem steći predodžbu o šansama za uspjeh terapije potpomognute reprodukcije (ART)? Prema Barri-ju, starosna dob, posebno žena, ali i muškaraca, ima "veliku težinu za odgovor na liječenje". Također indeks tjelesne mase žena. "Ako je iznad 30 (što se smatra pretilošću) ili ispod 15 (ekstremna mršavost), postojat će problemi", kaže stručnjak.
Također dijagnostički testovi "poput jednostavnog folikularnog ultrazvuka" mogu ponuditi puno informacija. "Morate proučiti koliko antralnih folikula (malih sfera napunjenih tekućinom u kojima se nalazi nezreli jajovod) nalazi se u mirovanju; manje od sedam u prirodnom ciklusu ili više od 25 nije dobra stvar", kaže ginekolog.
Testovi s kontroverzom
Uz ove parametre, koji se već redovito proučavaju, postoje neki testovi čija se učinkovitost i prije svega isplativost (isplativost) tek treba utvrditi. Unatoč tome, nude se pacijentima, iako ne samo u ambulantama za potpomognutu reprodukciju.
U 'top 1' ovih testova čuvene su genetske analize koje analiziraju postoje li mutacije za "250 najraširenijih bolesti". Kako objašnjava dr. Barri, ovi su se testovi prodavali godinama, ali nisu "znanstveno dokazani". Neki od njih, a samim tim i njihovo spominjanje na ovom okruglom stolu, također obećavaju da će otkriti rizik prenošenja bolesti na buduće potomstvo.
Potpuno novi test za koji Barri smatra da se pokazao učinkovitim jest studija FESH hormonskih receptora "da bi se znalo hoće li žena reagirati na liječenje stimulacijom jajnika i trebat će joj više ili manje doze. Ovaj test mogao bi poslužiti za prepoznavanje tretman, ali idealno bi bilo upotrijebiti ga na klasičnim markerima ", kaže on. Međutim, iako je test "validiran", specijalist prepoznaje da je složen i skup. "Nije isplativo", dodaje.
Druga slična studija koja se već nalazi na klinici je studija fragmentacije DNK sperme. "Klinički je upitno, jer nije poznato hoće li se loši rezultati pretvoriti u manje šanse za začeće", kaže on.
Jedan od najperspektivnijih testova, "koji tek treba potvrditi" je onaj koji mjeri ekspresiju gena endometrija "kako bi se znalo je li endometrij prijemčiv za embrij koji se treba implantirati. Bilo bi zanimljivo primijeniti ga selektivno, u scenariju u koji imamo više od pet ili šest zametaka, a nijedan implantiran nije ", razmišlja stručnjak. U svakom slučaju, ovaj test još nije potvrđen za primjenu u javnom zdravstvu, "iako postoje dva ili tri koja se već eksperimentalno koriste". Institut Dexeus i IVI, između ostalih španjolskih centara, provodit će testove pomoću ovog testa.
Jedna od korisnih usluga koje bi ovaj test mogao imati je odluka o implantaciji embrija u određeno ili drugo vrijeme, što može varirati danima ili čak naznačiti da je bolje zamrznuti embrije i implantirati ih u drugom ciklusu.
Genska ekspresija granuloznih stanica, koja bi ukazivala na kvalitetu ovula, još je jedna od onih tehnika koje se približavaju znanstvenoj fantastici i koje su ipak bliže stvarnosti nego što se možda čini. Slično je s postojećim inkubatorima koji omogućuju analizu embrija u formaciji vrlo kratko vrijeme. "Budućnost je vrlo otvorena", zaključuje Barri.
Izvor:
