Utorak, 18. prosinca 2012.- Jesu li djeca sebična po prirodi? Za grupu švicarskih istraživača odgovor je barem "ne", za one koji su već poslužili sedam ili osam izvora. U režiji profesora Michaela Tomasella i Felixa Warnekena sa Sveučilišta u Zürichu (Švicarska) znanstvenici su razvili eksperiment sa školskom djecom u dobi od tri do osam godina koji pokazuje da djeca više vole jednakost među njima.
Ništa bolje od jedne od najpoželjnijih nagrada, ukusnih i raznolikih dobrota, da vidimo u kojoj su mjeri nove generacije spremne dijeliti plijen. Tomasello i Warneken, radni supervizori, isto su razmišljali prilikom razvoja metodologije ispitivanja. Ukupno 229 djece (127 žena i 102 dječaka) prošlo je tri igre uloga u kojima je dijete koje je dobilo pobjedu iz svake ekipe moralo birati između dijeljenja poslastica s drugim igračem ili zadržavanja ukupne nagrade za sebe.
Prvi test u kojem su djeca sudjelovala ocjenjivao je njihovo 'prosocijalno ponašanje', koncept koji psiholozi koriste za upućivanje na sve one dobrovoljne radnje kojima je cilj pridonijeti drugim pojedincima. U ovoj prvoj fazi, pobjednici dobiveni sa slatkišima morali su birati između ograničavanja nagrade na sebe ili koristi drugog djeteta s drugom poslasticom, bez da čin dijeljenja ne rezultira smanjenjem vlastitog iznosa. Kao što su primijetili švicarski znanstvenici, altruistička djela odvijala su se tijekom cijelog testa, bilo u korist samog tima ili zbog uravnoteženja rezultata s protivnicima.
Međutim, odlučivanje se pojačalo u drugoj fazi igara, 'testu zavisti', dok su ga krstili mentori. U ovoj su se djeci suočile s dilemom distribucije slatkiša, u jednakim omjerima, po jedan za svaku skupinu, ili koristi rivala s još jednom jedinicom. Iako se može činiti da mališani ne bi odustali od još jednog slatkiša protivnicima, tj. Odabrali bi prvu opciju, njih 50% je odabralo drugu, kako bi izbalansirali ravnotežu i uskladili bodove obje momčadi.
'Testovni test' dao je najznačajnije rezultate autorima studije, budući da su u ovoj trećoj fazi pobjednici igre birali između diplomata jedan do jedan i rušenja dva na nulu. "Ova tehnika podrazumijevala je da darivanje jedinice protivniku podrazumijeva oduzimanje od samog markera", kako razmišlja studija.
78% djece između sedam i osam godina odlučilo se za najelegantniju opciju (podijeliti poslasticu za svaku skupinu) u svim testovima. Slatki zubi, mališani između tri i četiri godine, pokazali su svoj najinvencionalističkiji instinkt u tri testa, jer je samo 8, 7% odlučilo distribuirati dobrote sa svojim partnerima. Na pola puta, školarci između pet i šest godina pokazali su najregularnije rezultate, uspoređujući najviše sebične odluke s onima koji su najpravedniji.
Istraživači sa Sveučilišta u Zürichu zaključili su da se najveći društveni razvoj djeteta događa nakon sedme godine života, kad se čini da egoistični nagoni koje su također pokazali primati u prethodnim eksperimentima odstupaju u korist osjećaja pripadnosti u grupu Glavne promjene koje su primijetili stručnjaci odnose se na nepristrasnost, suradnju i altruizam kao opće norme.
Međutim, studija objavljena u časopisu Nature, pokazuje razlike u ponašanju djece različitog spola. Dječaci uglavnom imaju više sebično ponašanje nego žene i svoje odluke o distribuciji temelje na znanju dječaka korisnice u većoj mjeri nego djevojčice. "Primijetili smo značajne razlike u činu podjele između dobi i pripadnosti djece istoj sferi odnosa", razmišlja u dokumentu, "a to se povećavalo tijekom godina." Iz tog razloga, podaci sugeriraju da djeca razvijaju svoj lokalistički osjećaj, definirajući sebe kao socijalne pojedince.
Osim toga, švicarska studija poništava jedan od najčešćih proračuna o ponašanju djece prema veličini obiteljske jedinice, jer samo djeca imaju 28% veću vjerojatnost za dijeljenje slatkiša, iako se taj trend smanjio s godinama.
Izvor:
Oznake:
Provjeri Psihologija Seksualnost
Ništa bolje od jedne od najpoželjnijih nagrada, ukusnih i raznolikih dobrota, da vidimo u kojoj su mjeri nove generacije spremne dijeliti plijen. Tomasello i Warneken, radni supervizori, isto su razmišljali prilikom razvoja metodologije ispitivanja. Ukupno 229 djece (127 žena i 102 dječaka) prošlo je tri igre uloga u kojima je dijete koje je dobilo pobjedu iz svake ekipe moralo birati između dijeljenja poslastica s drugim igračem ili zadržavanja ukupne nagrade za sebe.
Prvi test u kojem su djeca sudjelovala ocjenjivao je njihovo 'prosocijalno ponašanje', koncept koji psiholozi koriste za upućivanje na sve one dobrovoljne radnje kojima je cilj pridonijeti drugim pojedincima. U ovoj prvoj fazi, pobjednici dobiveni sa slatkišima morali su birati između ograničavanja nagrade na sebe ili koristi drugog djeteta s drugom poslasticom, bez da čin dijeljenja ne rezultira smanjenjem vlastitog iznosa. Kao što su primijetili švicarski znanstvenici, altruistička djela odvijala su se tijekom cijelog testa, bilo u korist samog tima ili zbog uravnoteženja rezultata s protivnicima.
Međutim, odlučivanje se pojačalo u drugoj fazi igara, 'testu zavisti', dok su ga krstili mentori. U ovoj su se djeci suočile s dilemom distribucije slatkiša, u jednakim omjerima, po jedan za svaku skupinu, ili koristi rivala s još jednom jedinicom. Iako se može činiti da mališani ne bi odustali od još jednog slatkiša protivnicima, tj. Odabrali bi prvu opciju, njih 50% je odabralo drugu, kako bi izbalansirali ravnotežu i uskladili bodove obje momčadi.
'Testovni test' dao je najznačajnije rezultate autorima studije, budući da su u ovoj trećoj fazi pobjednici igre birali između diplomata jedan do jedan i rušenja dva na nulu. "Ova tehnika podrazumijevala je da darivanje jedinice protivniku podrazumijeva oduzimanje od samog markera", kako razmišlja studija.
78% djece između sedam i osam godina odlučilo se za najelegantniju opciju (podijeliti poslasticu za svaku skupinu) u svim testovima. Slatki zubi, mališani između tri i četiri godine, pokazali su svoj najinvencionalističkiji instinkt u tri testa, jer je samo 8, 7% odlučilo distribuirati dobrote sa svojim partnerima. Na pola puta, školarci između pet i šest godina pokazali su najregularnije rezultate, uspoređujući najviše sebične odluke s onima koji su najpravedniji.
Razlike u spolu
Istraživači sa Sveučilišta u Zürichu zaključili su da se najveći društveni razvoj djeteta događa nakon sedme godine života, kad se čini da egoistični nagoni koje su također pokazali primati u prethodnim eksperimentima odstupaju u korist osjećaja pripadnosti u grupu Glavne promjene koje su primijetili stručnjaci odnose se na nepristrasnost, suradnju i altruizam kao opće norme.
Međutim, studija objavljena u časopisu Nature, pokazuje razlike u ponašanju djece različitog spola. Dječaci uglavnom imaju više sebično ponašanje nego žene i svoje odluke o distribuciji temelje na znanju dječaka korisnice u većoj mjeri nego djevojčice. "Primijetili smo značajne razlike u činu podjele između dobi i pripadnosti djece istoj sferi odnosa", razmišlja u dokumentu, "a to se povećavalo tijekom godina." Iz tog razloga, podaci sugeriraju da djeca razvijaju svoj lokalistički osjećaj, definirajući sebe kao socijalne pojedince.
Osim toga, švicarska studija poništava jedan od najčešćih proračuna o ponašanju djece prema veličini obiteljske jedinice, jer samo djeca imaju 28% veću vjerojatnost za dijeljenje slatkiša, iako se taj trend smanjio s godinama.
Izvor:
-przyczyny-objawy-leczenia.jpg)
.jpg)
