Srijeda, 12. ožujka 2014. - Ovo je osoba koja stvara vrstu neutralizirajućih antitijela koja se smatraju ključnim za učinkovit odgovor imunološkog liječenja.
Sposobnost pojedinca da se bori protiv virusa ljudske imunodeficijencije (HIV) pružila je ključne podatke o vrsti imunološkog odgovora za koji se istraživači nadaju da će se reproducirati cjepivom. Ovog pacijenta također pogađa lupus.
U analizi objavljenoj u časopisu Journal of Clinical Investigation, istraživački tim, koji je vodio Medicinski centar Sveučilišta Duke u Durhamu, Sjeverna Karolina, Sjedinjene Države, detaljno je objasnio kako pojedinačni imunološki sustav stvara vrstu neutralizirajućih antitijela koja Smatraju se nužnim za učinkovit odgovor cjepiva.
"Godinama smo tražili osobu sa SLE koja je također imala kroničnu HIV infekciju i na taj način utvrdila bi li ta osoba mogla proizvesti široko neutralizirajuća antitijela", kaže Barton F. Haynes, direktor Instituta za cjepiva za ljude u Dukeu i vodeći autor studije.
"Otkrili smo da ovaj pacijent učinkovito proizvodi ta antitijela. U određivanju načina na koji se događa ovaj imunološki odgovor bolje smo razumjeli procese koji su u njemu uključeni", dodaje Haynes napominjući da je velika prepreka stvaranju efikasnog cjepiva protiv HIV-a bila poteškoće u dobivanju odgovora na široko neutralizirajuća antitijela.
2005. godine, Haynes je otkrio da neka od ovih antitijela imaju reaktivnost s unakrsnim reakcijama na tjelesna tkiva u procesu koji se zove samoaktivnost. Samo-reaktivna antitijela održavaju se u tijeku pomoću tjelesne kontrole imunološke tolerancije.
Haynesova hipoteza je da se ova široko neutralizirajuća samo-reaktivna antitijela ne proizvode onako kako bi bilo poželjno jer ih imunološki sustav smatra štetnim i drži ih pod nadzorom. U osnovi, virus je pronašao mehanizam prilagodbe po kojem nalikuje tjelesnim tkivima i tako izbjegava neutralizirati antitijela.
Kod autoimune bolesti poput lupusa, imunološke tolerancije su oštećene, pa nastaju brojna neutralizirajuća antitijela, zaključuju istraživači. Haynes i njegovi kolege, uključujući glavnog autora Mattiaa Bonsignorija, docenta za vojvodsku medicinu, identificirali su pojedinca s lupusom i HIV-om te otkrili da je, nakon nekoliko godina, njegovo tijelo napravilo ta široko neutralizirajuća antitijela.
Treba napomenuti da su protutijela koja široko neutraliziraju pronađena kod pojedinca s lupusom bila sam-reaktivna i reagirala sa sličnim molekulama u tijelu zvanim dvolančana DNK (dsDNA), koje se proizvode kod ljudi s lupusom koji nemaju HIV-a.
"Unakrsna reaktivnost neutralizirajućeg antitijela s dsDNA bila je vrlo iznenađujuća i pružila je potporu hipotezi da su široko neutralizirajuća antitijela slična antitijelima koja se pojavljuju u bolesnika s lupusom koji nisu zaraženi HIV-om", rezimira Bonsignori.
Rezultati ni na koji način ne sugeriraju da su pojedinci s lupusom imuni na HIV; Kao i svi ljudi, moraju se zaštititi od zaraze virusom, upozoravaju istraživači.
Izvor: www.diarioSalud.net
Oznake:
Dijeta-I-Prehrana Cut-And-Dijete ishrana
Sposobnost pojedinca da se bori protiv virusa ljudske imunodeficijencije (HIV) pružila je ključne podatke o vrsti imunološkog odgovora za koji se istraživači nadaju da će se reproducirati cjepivom. Ovog pacijenta također pogađa lupus.
U analizi objavljenoj u časopisu Journal of Clinical Investigation, istraživački tim, koji je vodio Medicinski centar Sveučilišta Duke u Durhamu, Sjeverna Karolina, Sjedinjene Države, detaljno je objasnio kako pojedinačni imunološki sustav stvara vrstu neutralizirajućih antitijela koja Smatraju se nužnim za učinkovit odgovor cjepiva.
"Godinama smo tražili osobu sa SLE koja je također imala kroničnu HIV infekciju i na taj način utvrdila bi li ta osoba mogla proizvesti široko neutralizirajuća antitijela", kaže Barton F. Haynes, direktor Instituta za cjepiva za ljude u Dukeu i vodeći autor studije.
"Otkrili smo da ovaj pacijent učinkovito proizvodi ta antitijela. U određivanju načina na koji se događa ovaj imunološki odgovor bolje smo razumjeli procese koji su u njemu uključeni", dodaje Haynes napominjući da je velika prepreka stvaranju efikasnog cjepiva protiv HIV-a bila poteškoće u dobivanju odgovora na široko neutralizirajuća antitijela.
2005. godine, Haynes je otkrio da neka od ovih antitijela imaju reaktivnost s unakrsnim reakcijama na tjelesna tkiva u procesu koji se zove samoaktivnost. Samo-reaktivna antitijela održavaju se u tijeku pomoću tjelesne kontrole imunološke tolerancije.
Haynesova hipoteza je da se ova široko neutralizirajuća samo-reaktivna antitijela ne proizvode onako kako bi bilo poželjno jer ih imunološki sustav smatra štetnim i drži ih pod nadzorom. U osnovi, virus je pronašao mehanizam prilagodbe po kojem nalikuje tjelesnim tkivima i tako izbjegava neutralizirati antitijela.
Kontrole oštećene imunološke tolerancije
Kod autoimune bolesti poput lupusa, imunološke tolerancije su oštećene, pa nastaju brojna neutralizirajuća antitijela, zaključuju istraživači. Haynes i njegovi kolege, uključujući glavnog autora Mattiaa Bonsignorija, docenta za vojvodsku medicinu, identificirali su pojedinca s lupusom i HIV-om te otkrili da je, nakon nekoliko godina, njegovo tijelo napravilo ta široko neutralizirajuća antitijela.
Treba napomenuti da su protutijela koja široko neutraliziraju pronađena kod pojedinca s lupusom bila sam-reaktivna i reagirala sa sličnim molekulama u tijelu zvanim dvolančana DNK (dsDNA), koje se proizvode kod ljudi s lupusom koji nemaju HIV-a.
"Unakrsna reaktivnost neutralizirajućeg antitijela s dsDNA bila je vrlo iznenađujuća i pružila je potporu hipotezi da su široko neutralizirajuća antitijela slična antitijelima koja se pojavljuju u bolesnika s lupusom koji nisu zaraženi HIV-om", rezimira Bonsignori.
Rezultati ni na koji način ne sugeriraju da su pojedinci s lupusom imuni na HIV; Kao i svi ljudi, moraju se zaštititi od zaraze virusom, upozoravaju istraživači.
Izvor: www.diarioSalud.net
-przyczyny-objawy-leczenie.jpg)
