Utorak, 29. travnja 2014.- Strah vas obuzima. Počnete se znojiti hladno, tresti. Pulsacije se povećavaju i osjetite fizičku nelagodu. Osjećate da ne možete disati i glava vam stalno razmišlja o svim mogućim negativnim scenarijima - fatalistima - koji se mogu dogoditi ako poduzmete korak.
Ovo je tjeskoba u najboljem redu.
To je poremećaj koji može preuzeti kontrolu nad životom na način koji sprečava one koji pate od odlaska iz kuće, posla ili čak spavanja.
Otprilike svaka 14 osoba u svijetu svojedobno doživi anksioznost. Iako ovo stanje može biti blago, kad se manifestira na ekstremni način, ono sprečava oboljelog da vodi normalan život.
Scott Stossel, pisac i urednik američkog časopisa The Atlantic, dugo je uspio zadržati svoju tjeskobu u tajnosti, ali na kraju je bila toliko akutna da je njegovo vjenčanje gotovo izgubljeno.
Kao pisac, putovanja za promociju njegovih knjiga toliko su stresan izvor da je odlučio napisati jedan o ovom stanju: Doba tjeskobe, što je rezultiralo još jednom, ne manje stresnom turnejom.
"Za mene anksioznost može biti opći osjećaj zabrinutosti", kaže on u programu BBC Health Check. "Zabrinutost zbog svakog mogućeg negativnog ishoda u kojem predviđam najgori."
Ali Stossel ima i ozbiljnije manifestacije koje se izražavaju napadima panike. "Ta je nesposobnost razmišljanja, počnete se znojiti i hiperventilirati, osjećate da ne možete disati, a prsa se stežu i imate razne želučane tegobe. To može biti zastrašujuće i vrlo neugodno."
Prema riječima stručnjaka, anksioznost se sastoji od različitih strahova koje ljudi imaju, od kojih su jedan ili dva izraženija.
"Iako je to normalan proces koji svi imaju u neko vrijeme, a to je važno da biste bili sigurni, kronična anksioznost je puno rjeđa", kaže za BBC Nick Gray, psiholog Centra za anksioznost i Traume iz bolnice Maudsley u Londonu, Ujedinjeno Kraljevstvo.
"Razumna definicija je osjećaj zabrinutosti, strah koji ljudi imaju zbog neizvjesnog ishoda", dodaje.
Ali što uzrokuje da neki ljudi pate od akutne anksioznosti, a drugi ne?
Stossel je uvijek mislio da su njegove fobije posljedica brige njegove majke. Stoga je, kad je bio otac, pazio da ne izrazi svoje strahove pred kćeri.
Međutim, kad joj je kći imala 7 godina, iste dobi u kojoj su se njezine fobije počele manifestirati, počela ih je razvijati na vrlo sličan način.
"Za mene je bilo odvratno i fascinantno gledati da takvo nešto postoji u genima", priznaje.
Ali to ne znači da su geni jedini odgovorni za anksioznost. Tu su i životne okolnosti i sastavnica sreće.
"Iz gotovo bilo kojeg podražaja koji je povezan s nekom vrstom traumatičnog iskustva, možemo razviti kroničnu anksioznost", kaže Gray.
Mnogi ljudi koji pate od anksioznosti često se trude to sakriti, iz straha da će drugi to shvatiti kao lošu stvar.
"Uvijek imaju teror otkrivanja svoje zabrinute ličnosti", objašnjava Stossel.
To više doprinosi anksioznosti, "jer toliko naporno radite da tu ranjivost sakrijete da morate u nju uložiti puno energije i to uzrokuje dodatnu anksioznost", dodaje autor.
Claire pati od socijalne anksioznosti. Smatra da je njegov posao okidač.
"U mom su uredu vrlo jake osobnosti. To ne znači da su loše. Jednostavno me vrši veći pritisak jer osjećam da trebam biti poput njih", kaže on.
Ova žena, koja se ne želi identificirati, objašnjava da je isprva primijetila da joj određeni događaji - poput sastanaka i prezentacija otežavaju spavanje noću. "Dok nisam mogao spavati cijelu noć, jer sam bio previše zabrinut."
"Brinuo sam se što ću razgovarati s određenim ljudima u uredu", a on je počeo imati tipične simptome tjeskobe.
Iako se anksioznost ne može izliječiti, dobra je vijest da se može liječiti tako da pacijent nauči upravljati njime.
Claire je prošla nekoliko tretmana i uzima selektivne lijekove inhibitora ponovne pohrane serotonina.
"Odradio sam tečaj kognitivne terapije ponašanjem, koji mi je pomogao da treniram mozak u neutralizaciji negativnih misli s onim najracionalnijim", kaže on.
Da bi razina adrenalina bila niska, idite u teretanu tri puta tjedno.
Iako je tretman koji je dao najbolje rezultate terapija izlaganjem, u kojoj je osoba izložena nelagodnim situacijama kako bi mozak osposobio da se ne smrzne kada su slične situacije prije u stvarnom životu.
"Znam da ću uvijek osjećati nervozu, jer je to prirodna emocija. To nije simptom puno većeg problema", kaže. "Ljudi se nerviraju prije razgovora za posao, prije susreta sa strancem i dobro su. Riječ je o prihvaćanju tog osjećaja."
Stossel se slaže da je ključ za kontrolu njegove tjeskobe bilo prihvaćanje. "To je dio onoga što jesam, zajedno s drugim elementima moje osobnosti koji mogu biti povoljni."
"Pomažemo našim pacijentima da shvate da su neke stvari koje čine kako bi se 'spasili' iz situacije za koju smatraju da je opasna, vjerojatno nepotrebne", objašnjava Gray.
Psiholog dodaje da kad čovjek ima napad anksioznosti svjesniji je sebe i manje pažnje posvećuje svojoj okolini, nešto što može ići protiv kad se radi o stvarnoj opasnoj situaciji.
"Morate im pomoći da skrenu pažnju u stvarnom svijetu, umjesto prema njima."
Izvor:
Oznake:
Lijekovi Glosar Obitelj
Ovo je tjeskoba u najboljem redu.
To je poremećaj koji može preuzeti kontrolu nad životom na način koji sprečava one koji pate od odlaska iz kuće, posla ili čak spavanja.
Otprilike svaka 14 osoba u svijetu svojedobno doživi anksioznost. Iako ovo stanje može biti blago, kad se manifestira na ekstremni način, ono sprečava oboljelog da vodi normalan život.
Scott Stossel, pisac i urednik američkog časopisa The Atlantic, dugo je uspio zadržati svoju tjeskobu u tajnosti, ali na kraju je bila toliko akutna da je njegovo vjenčanje gotovo izgubljeno.
Kao pisac, putovanja za promociju njegovih knjiga toliko su stresan izvor da je odlučio napisati jedan o ovom stanju: Doba tjeskobe, što je rezultiralo još jednom, ne manje stresnom turnejom.
"Za mene anksioznost može biti opći osjećaj zabrinutosti", kaže on u programu BBC Health Check. "Zabrinutost zbog svakog mogućeg negativnog ishoda u kojem predviđam najgori."
Ali Stossel ima i ozbiljnije manifestacije koje se izražavaju napadima panike. "Ta je nesposobnost razmišljanja, počnete se znojiti i hiperventilirati, osjećate da ne možete disati, a prsa se stežu i imate razne želučane tegobe. To može biti zastrašujuće i vrlo neugodno."
nesigurnost
Prema riječima stručnjaka, anksioznost se sastoji od različitih strahova koje ljudi imaju, od kojih su jedan ili dva izraženija.
"Iako je to normalan proces koji svi imaju u neko vrijeme, a to je važno da biste bili sigurni, kronična anksioznost je puno rjeđa", kaže za BBC Nick Gray, psiholog Centra za anksioznost i Traume iz bolnice Maudsley u Londonu, Ujedinjeno Kraljevstvo.
"Razumna definicija je osjećaj zabrinutosti, strah koji ljudi imaju zbog neizvjesnog ishoda", dodaje.
Ali što uzrokuje da neki ljudi pate od akutne anksioznosti, a drugi ne?
Stossel je uvijek mislio da su njegove fobije posljedica brige njegove majke. Stoga je, kad je bio otac, pazio da ne izrazi svoje strahove pred kćeri.
Međutim, kad joj je kći imala 7 godina, iste dobi u kojoj su se njezine fobije počele manifestirati, počela ih je razvijati na vrlo sličan način.
"Za mene je bilo odvratno i fascinantno gledati da takvo nešto postoji u genima", priznaje.
Ali to ne znači da su geni jedini odgovorni za anksioznost. Tu su i životne okolnosti i sastavnica sreće.
"Iz gotovo bilo kojeg podražaja koji je povezan s nekom vrstom traumatičnog iskustva, možemo razviti kroničnu anksioznost", kaže Gray.
Skrivena tjeskoba
Mnogi ljudi koji pate od anksioznosti često se trude to sakriti, iz straha da će drugi to shvatiti kao lošu stvar.
"Uvijek imaju teror otkrivanja svoje zabrinute ličnosti", objašnjava Stossel.
To više doprinosi anksioznosti, "jer toliko naporno radite da tu ranjivost sakrijete da morate u nju uložiti puno energije i to uzrokuje dodatnu anksioznost", dodaje autor.
Claire pati od socijalne anksioznosti. Smatra da je njegov posao okidač.
"U mom su uredu vrlo jake osobnosti. To ne znači da su loše. Jednostavno me vrši veći pritisak jer osjećam da trebam biti poput njih", kaže on.
Ova žena, koja se ne želi identificirati, objašnjava da je isprva primijetila da joj određeni događaji - poput sastanaka i prezentacija otežavaju spavanje noću. "Dok nisam mogao spavati cijelu noć, jer sam bio previše zabrinut."
"Brinuo sam se što ću razgovarati s određenim ljudima u uredu", a on je počeo imati tipične simptome tjeskobe.
Naučite to kontrolirati
Iako se anksioznost ne može izliječiti, dobra je vijest da se može liječiti tako da pacijent nauči upravljati njime.
Claire je prošla nekoliko tretmana i uzima selektivne lijekove inhibitora ponovne pohrane serotonina.
"Odradio sam tečaj kognitivne terapije ponašanjem, koji mi je pomogao da treniram mozak u neutralizaciji negativnih misli s onim najracionalnijim", kaže on.
Da bi razina adrenalina bila niska, idite u teretanu tri puta tjedno.
Iako je tretman koji je dao najbolje rezultate terapija izlaganjem, u kojoj je osoba izložena nelagodnim situacijama kako bi mozak osposobio da se ne smrzne kada su slične situacije prije u stvarnom životu.
"Znam da ću uvijek osjećati nervozu, jer je to prirodna emocija. To nije simptom puno većeg problema", kaže. "Ljudi se nerviraju prije razgovora za posao, prije susreta sa strancem i dobro su. Riječ je o prihvaćanju tog osjećaja."
Stossel se slaže da je ključ za kontrolu njegove tjeskobe bilo prihvaćanje. "To je dio onoga što jesam, zajedno s drugim elementima moje osobnosti koji mogu biti povoljni."
"Pomažemo našim pacijentima da shvate da su neke stvari koje čine kako bi se 'spasili' iz situacije za koju smatraju da je opasna, vjerojatno nepotrebne", objašnjava Gray.
Psiholog dodaje da kad čovjek ima napad anksioznosti svjesniji je sebe i manje pažnje posvećuje svojoj okolini, nešto što može ići protiv kad se radi o stvarnoj opasnoj situaciji.
"Morate im pomoći da skrenu pažnju u stvarnom svijetu, umjesto prema njima."
Izvor:
