Medicinska dokumentacija, koja se čuva u elektroničkom ili papirnatom obliku, sastoji se od pojedinačne i zbirne dokumentacije.
Kada govorite i pišete o dokumentaciji, vrijedi imati na umu:
1) pojedinačna dokumentacija - koja se odnosi na pojedine pacijente koji koriste zdravstvene usluge;
2) kolektivna dokumentacija - odnosi se na sve pacijente ili određene skupine pacijenata koji koriste zdravstvene usluge.
Vrijedno je napomenuti da pojedinačna dokumentacija uključuje:
1) pojedinačna interna dokumentacija - namijenjena potrebama subjekta koji pruža zdravstvene usluge
2) vanjska pojedinačna dokumentacija - namijenjena potrebama pacijenta koji koristi zdravstvene usluge koje pruža entitet.
Pojedina interna dokumentacija
U pojedinačnoj internoj dokumentaciji vrši se upis o izdavanju vanjske pojedinačne dokumentacije ili se prilažu njezine kopije. Svaka stranica pojedinačne dokumentacije koja se čuva u papirnatom obliku označena je barem imenom i prezimenom pacijenta. U slučaju izrade ispisa iz pojedinačne dokumentacije koja se vodi u elektroničkom obliku, svaka stranica ispisa označena je barem imenom i prezimenom pacijenta.
Ako nije moguće utvrditi identitet pacijenta, dokumentacija se označava s "NN", navodeći razlog i okolnosti koje sprječavaju identifikaciju. Interna pojedinačna dokumentacija uključuje kopije dokumentacije koju je predstavio pacijent ili su tamo sadržani podaci važni za dijagnostiku, liječenje ili postupak njege. Dokument koji se nalazi u pojedinačnoj internoj dokumentaciji ne može se iz njega ukloniti.
Subjekt koji pruža zdravstvene usluge pruža medicinsku dokumentaciju
1) subjekti koji pružaju zdravstvene usluge, ako je ova dokumentacija potrebna za osiguravanje kontinuiteta zdravstvenih usluga;
2) tijela javne vlasti, Nacionalni zdravstveni fond, samoupravna tijela medicinskih struka i nacionalni i pokrajinski savjetnici, u mjeri u kojoj su ti subjekti potrebni za izvršavanje njihovih zadataka, posebno nadzora i nadzora;
3) mirovinske vlasti i timovi za odlučivanje o invalidnosti, u vezi s postupcima koje oni vode;
4) subjekti koji vode registre medicinskih usluga, u mjeri u kojoj je to potrebno za vođenje registara;
5) osiguravajuća društva, uz pristanak pacijenta;
Subjekt koji pruža zdravstvene usluge čuva medicinsku dokumentaciju u razdoblju od 20 godina od kraja kalendarske godine u kojoj je izvršen zadnji unos, osim za:
1) medicinska dokumentacija u slučaju smrti pacijenta uslijed tjelesnih ozljeda ili trovanja, koja se čuva 30 godina od kraja kalendarske godine u kojoj je smrt nastupila;
2) rendgenske fotografije pohranjene izvan medicinske dokumentacije pacijenta, koje se čuvaju 10 godina od kraja kalendarske godine u kojoj je fotografija snimljena;
3) uputnice za preglede ili naloge liječnika koji se čuvaju u razdoblju od 5 godina od kraja kalendarske godine u kojoj je pružena usluga koja je predmet uputnice ili naloga;
4) medicinska evidencija o djeci mlađoj od 2 godine koja se čuva u razdoblju od 22 godine.
Nakon isteka razdoblja skladištenja, subjekt koji pruža zdravstvene usluge uništit će medicinsku dokumentaciju na način koji sprečava identifikaciju pacijenta o kojem se radi.
Nakon isteka razdoblja čuvanja, odredbe izdane na temelju članka 3. primjenjivat će se na postupanje s medicinskom dokumentacijom koja je već tada arhivska građa u smislu odredbi Zakona o nacionalnom arhivskom izvoru i arhivima. 5 sek. 2. i 2.b ovog zakona.
Zatim se arhivska građa stavlja na raspolaganje organizacijskim jedinicama i građanima (npr. Članovima obitelji osobe čiji su medicinski podaci arhivirani) i za potrebe znanosti, kulture, tehnologije i gospodarstva. Dostavljanje arhivske građe za gore navedene potrebe je besplatno.
Pravna osnova:
Zakon od 14. srpnja 1983. o nacionalnim arhivskim resursima i arhivima (Journal of Laws iz 2011., br. 123, točka 698 i br. 171, točka 1016),
Zakon od 6. studenoga 2008. o pravima pacijenta i ombudsmanu za prava pacijenta (časopis zakona iz 2012., točka 159, izmijenjena i dopunjena)
---wskazania-i-przygotowanie-do-badania.jpg)
