Medicinska dokumentacija, koja se čuva u elektroničkom ili papirnatom obliku, sastoji se od pojedinačne i zbirne dokumentacije.
Kada govorite i pišete o dokumentaciji, vrijedi imati na umu:
1) pojedinačna dokumentacija - koja se odnosi na pojedine pacijente koji koriste zdravstvene usluge;
2) kolektivna dokumentacija - odnosi se na sve pacijente ili određene skupine pacijenata koji koriste zdravstvene usluge.
Vrijedno je napomenuti da pojedinačna dokumentacija uključuje:
1) pojedinačna interna dokumentacija - namijenjena potrebama subjekta koji pruža zdravstvene usluge
2) vanjska pojedinačna dokumentacija - namijenjena potrebama pacijenta koji koristi zdravstvene usluge koje pruža entitet.
Pojedina interna dokumentacija
U pojedinačnoj internoj dokumentaciji vrši se upis o izdavanju vanjske pojedinačne dokumentacije ili se prilažu njezine kopije. Svaka stranica pojedinačne dokumentacije koja se čuva u papirnatom obliku označena je barem imenom i prezimenom pacijenta. U slučaju izrade ispisa iz pojedinačne dokumentacije koja se vodi u elektroničkom obliku, svaka stranica ispisa označena je barem imenom i prezimenom pacijenta.
Ako nije moguće utvrditi identitet pacijenta, dokumentacija se označava s "NN", navodeći razlog i okolnosti koje sprječavaju identifikaciju. Interna pojedinačna dokumentacija uključuje kopije dokumentacije koju je predstavio pacijent ili su tamo sadržani podaci važni za dijagnostiku, liječenje ili postupak njege. Dokument koji se nalazi u pojedinačnoj internoj dokumentaciji ne može se iz njega ukloniti.
$config[ads_text1] not found
Subjekt koji pruža zdravstvene usluge pruža medicinsku dokumentaciju
1) subjekti koji pružaju zdravstvene usluge, ako je ova dokumentacija potrebna za osiguravanje kontinuiteta zdravstvenih usluga;
2) tijela javne vlasti, Nacionalni zdravstveni fond, samoupravna tijela medicinskih struka i nacionalni i pokrajinski savjetnici, u mjeri u kojoj su ti subjekti potrebni za izvršavanje njihovih zadataka, posebno nadzora i nadzora;
3) mirovinske vlasti i timovi za odlučivanje o invalidnosti, u vezi s postupcima koje oni vode;
4) subjekti koji vode registre medicinskih usluga, u mjeri u kojoj je to potrebno za vođenje registara;
5) osiguravajuća društva, uz pristanak pacijenta;
Subjekt koji pruža zdravstvene usluge čuva medicinsku dokumentaciju u razdoblju od 20 godina od kraja kalendarske godine u kojoj je izvršen zadnji unos, osim za:
1) medicinska dokumentacija u slučaju smrti pacijenta uslijed tjelesnih ozljeda ili trovanja, koja se čuva 30 godina od kraja kalendarske godine u kojoj je smrt nastupila;
2) rendgenske fotografije pohranjene izvan medicinske dokumentacije pacijenta, koje se čuvaju 10 godina od kraja kalendarske godine u kojoj je fotografija snimljena;
3) uputnice za preglede ili naloge liječnika koji se čuvaju u razdoblju od 5 godina od kraja kalendarske godine u kojoj je pružena usluga koja je predmet uputnice ili naloga;
4) medicinska evidencija o djeci mlađoj od 2 godine koja se čuva u razdoblju od 22 godine.
Nakon isteka razdoblja skladištenja, subjekt koji pruža zdravstvene usluge uništit će medicinsku dokumentaciju na način koji sprečava identifikaciju pacijenta o kojem se radi.
Nakon isteka razdoblja čuvanja, odredbe izdane na temelju članka 3. primjenjivat će se na postupanje s medicinskom dokumentacijom koja je već tada arhivska građa u smislu odredbi Zakona o nacionalnom arhivskom izvoru i arhivima. 5 sek. 2. i 2.b ovog zakona.
Zatim se arhivska građa stavlja na raspolaganje organizacijskim jedinicama i građanima (npr. Članovima obitelji osobe čiji su medicinski podaci arhivirani) i za potrebe znanosti, kulture, tehnologije i gospodarstva. Dostavljanje arhivske građe za gore navedene potrebe je besplatno.
Pravna osnova:
Zakon od 14. srpnja 1983. o nacionalnim arhivskim resursima i arhivima (Journal of Laws iz 2011., br. 123, točka 698 i br. 171, točka 1016),
Zakon od 6. studenoga 2008. o pravima pacijenta i ombudsmanu za prava pacijenta (časopis zakona iz 2012., točka 159, izmijenjena i dopunjena)
.jpg)
