Ponedjeljak, 28. srpnja 2014. - Transplantacija hematopoetskih potomaka konsolidirala se posljednjih godina kao dobra alternativa tradicionalnoj transplantaciji koštane srži. Ova metoda omogućuje dobivanje krvnih stanica od kompatibilnog davatelja, sposobnog repopulacije koštane srži bolesnika s leukemijom, na jednostavniji način i bez potrebe za anestezijom. Studija objavljena u časopisu 'The Lancet' nakon 10 godina praćenja razjašnjava neke sumnje koje bi još mogle ostati u vezi s njegovom uporabom.
Da bi se dobili hematopoetski potomci (krvne matične stanice sposobne da repopuliraju srž) 'dovoljno je' podariti donora na prethodni tretman da umnoži prisustvo ovih jedinica u njihovoj krvi, a zatim ih ekstrahira i implantira u pacijenta s leukemijom ili druge vrste hematoloških tumora.
Kako objašnjava dr. Javier López, hematolog u bolnici Ramón y Cajal u Madridu, ova periferna krv ima prednost u odnosu na koštanu srž i ona "nudi brži oporavak", jer treba manje vremena da se "zgrabi". Stoga se trenutno ova metoda odabire za liječenje bolesnika s uznapredovalim leukemijama kako bi se osiguralo da oni što prije oporave koštanu srž. Dok se u bolesnika s manje uznapredovalim bolestima odabire koštana srž, kojoj je potrebno još nekoliko dana da rade u zamjenu za bolji sigurnosni profil.
Kako bi se razjasnile razlike između jedne i druge dugoročne metode, Europska skupina za transplantaciju krvi i mozga (koju je iz Njemačke vodila dr. Birte Freidrichs) usporedila je evoluciju 329 bolesnika s različitim vrstama leukemije liječenih obje transplantacije u Europi između 1995. i 1999.
Nakon prosječno 10 godina praćenja (najopsežnije do sada), istraživači su primijetili da nisu postojale razlike u prognozi preživljavanja koštanom mozgom ili perifernom krvlju (u oba slučaja su ih davali kompatibilni braća i sestre). U stvari, dodaju, iako su bolesnici liječeni ovom posljednjom tehnikom pretrpjeli više komplikacija odbacivanja (tzv. Bolest cijepljenja naspram domaćina), ovaj se problem nije pretvorio u veći broj smrtnih slučajeva.
U bolesnika s akutnom leukemijom primijećen je nešto bolji trend preživljavanja (iako nije statistički značajan) s transplantacijom koštane srži nego s perifernom krvlju. Samo kod kronične mijeloidne leukemije rezultati su bili pozitivniji kod periferne krvi. "Ovi zaključci sugeriraju da postoji podskupina pacijenata koji bi još uvijek mogli imati koristi od transplantacije koštane srži."
"Nakon desetljeća praćenja, veća učestalost bolesti cijepljenja naspram domaćina nije se pretvorila u veći broj smrtnih slučajeva, niti je utjecala na opće zdravstveno stanje pacijenata, niti na njihovu socijalnu integraciju", zaključuju ovi europski hematolozi., Prema njegovom mišljenju, njegovi rezultati ne omogućavaju sami zaključiti da je vrijeme da se vratimo na transplantacije koštane srži zbog određenih indikacija, ali ta se tehnika trenutno ne može u potpunosti parkirati.
Izvor:
Oznake:
Wellness Obitelj Seks
Da bi se dobili hematopoetski potomci (krvne matične stanice sposobne da repopuliraju srž) 'dovoljno je' podariti donora na prethodni tretman da umnoži prisustvo ovih jedinica u njihovoj krvi, a zatim ih ekstrahira i implantira u pacijenta s leukemijom ili druge vrste hematoloških tumora.
Kako objašnjava dr. Javier López, hematolog u bolnici Ramón y Cajal u Madridu, ova periferna krv ima prednost u odnosu na koštanu srž i ona "nudi brži oporavak", jer treba manje vremena da se "zgrabi". Stoga se trenutno ova metoda odabire za liječenje bolesnika s uznapredovalim leukemijama kako bi se osiguralo da oni što prije oporave koštanu srž. Dok se u bolesnika s manje uznapredovalim bolestima odabire koštana srž, kojoj je potrebno još nekoliko dana da rade u zamjenu za bolji sigurnosni profil.
Kako bi se razjasnile razlike između jedne i druge dugoročne metode, Europska skupina za transplantaciju krvi i mozga (koju je iz Njemačke vodila dr. Birte Freidrichs) usporedila je evoluciju 329 bolesnika s različitim vrstama leukemije liječenih obje transplantacije u Europi između 1995. i 1999.
Nakon prosječno 10 godina praćenja (najopsežnije do sada), istraživači su primijetili da nisu postojale razlike u prognozi preživljavanja koštanom mozgom ili perifernom krvlju (u oba slučaja su ih davali kompatibilni braća i sestre). U stvari, dodaju, iako su bolesnici liječeni ovom posljednjom tehnikom pretrpjeli više komplikacija odbacivanja (tzv. Bolest cijepljenja naspram domaćina), ovaj se problem nije pretvorio u veći broj smrtnih slučajeva.
U bolesnika s akutnom leukemijom primijećen je nešto bolji trend preživljavanja (iako nije statistički značajan) s transplantacijom koštane srži nego s perifernom krvlju. Samo kod kronične mijeloidne leukemije rezultati su bili pozitivniji kod periferne krvi. "Ovi zaključci sugeriraju da postoji podskupina pacijenata koji bi još uvijek mogli imati koristi od transplantacije koštane srži."
"Nakon desetljeća praćenja, veća učestalost bolesti cijepljenja naspram domaćina nije se pretvorila u veći broj smrtnih slučajeva, niti je utjecala na opće zdravstveno stanje pacijenata, niti na njihovu socijalnu integraciju", zaključuju ovi europski hematolozi., Prema njegovom mišljenju, njegovi rezultati ne omogućavaju sami zaključiti da je vrijeme da se vratimo na transplantacije koštane srži zbog određenih indikacija, ali ta se tehnika trenutno ne može u potpunosti parkirati.
Izvor:
