Gotovo godinu dana pokušavam jesti racionalno i zdravo (obroci sasvim redovito). Istovremeno sam uveo i tjelesnu aktivnost.Trening je praktički uvijek 6 dana u tjednu, u početku 30 minuta, trenutno obično do sat vremena. Naravno, pojačan je i intenzitet. Za to vrijeme smršavio sam preko 10 kg. Trenutno imam 53 kg. Ali moj problem je hrana. Kao što sam napisao na početku, vodim u osnovi zdrav način života. Međutim, to mi predstavlja ogroman izazov. Stalna borba sa sobom. U ovim boljim danima prvim od energije i pun energije za život. Međutim, u lošim danima više nije tako šareno. Opsjednuta sam prehranom (uglavnom nezdravom), nisam u stanju usredotočiti se ni na što drugo. Često podlegnem iskušenju i jedem ono što neprestano izbjegavam. Sve bi bilo u redu da je razumno. Kad pojedem nešto, na primjer komad kolača, automatski osjetim grižnju savjesti, totalni pad raspoloženja, pa opet poželim pojesti nešto nezdravo, a zatim slijedi slijed ovog događaja. U stanju sam pojesti sve što imam u hladnjaku, u ormariću itd. Nije mi važno što sam se već stvarno zasitio, često mi se povraća od prejedanja, ali svejedno posežem za još porcija hrane. Tada opet osjećam grižnju savjesti, neprestano razmišljam o tome da sam sve izgubio, toliko truda i rada da imam tijelo kao što sam sada. Ne mogu se pomiriti s vlastitim tijelom. Ne znam bi li to moglo biti jer su me vršnjaci u djetinjstvu maltretirali i ponižavali. O svemu tome pokušavam razgovarati sa rodbinom, ali nitko mi ne može pomoći. Čini se da nitko ne razumije moj problem. Bila je i takva situacija, na primjer, kad sam, dok sam pripremao obrok, počeo jesti ono što sam radio, vjerojatno bi iz toga izašla šačica hrane. Nekoliko trenutaka kasnije kajanje, čak je i zaplakao. Teško mi je to sastaviti. I sada sam tek nakon ručka (nemasna juha bez tjestenine / riže / krumpira, punjeni kupus od piletine i smeđe riže, šnita cjelovitog raženo-pšeničnog kruha i nažalost nezdravi komad torte, nisam mogao odoljeti), sit sam, ali u isto vrijeme stvarno želim jesti neograničenu količinu slatkiša. Također se dogodi da želim otići u trgovinu, kupiti što god poželim, pojesti i onda si oduzeti život. Nisam siguran da li se sve te situacije slažu u logičnu cjelinu, ali nadam se da hoće i da će mi netko stvarno pomoći jer se više ne mogu nositi s tim.
Razlozi za opsesivno kompulzivno mršavljenje
Drago mi je što ste se usudili napisati ovaj e-mail. Nakon što sam ga pročitao, imam osjećaj da vam je zapravo jako teško i da je trenutno jedenje povezano s velikim stresom. Veliki je uspjeh to što to sami primijetite i želite neku promjenu, jer je najvažniji prvi korak s kojim većina ima problema. Čitajući ono što ste napisali, imam dojam da ste vrlo osjetljiva osoba koja puno uzima k srcu. Ranjivost je naravno pozitivna osobina, iako ponekad, kao u vašem slučaju, može nositi neke destruktivne optužbe. Mislim da su vaši problemi s prehranom emocionalni. Najlakše rješenje bit će prepoznati svoje emocije, suočiti se s njima i, što je najvažnije, prihvatiti i razumjeti sebe. Vrijedno je obratiti se psihologu koji će vas uputiti na pravi put.
Što se tiče prehrane, mislim da nikoga nisu povrijedila manja odstupanja od prehrane i mali užici. Ne biste se trebali osjećati krivima zbog jedne čokolade koju pojedete, pogotovo jer kasnije počinjete kompulzivno jesti kako biste ih suzbili, što je loše za vaše zdravlje i emocije. Molim vas, analizirajte ono što sam napisao, suočite se sa sobom i pokušajte odgovoriti na pitanje jeste li u stanju sami to riješiti. Po mom mišljenju, ako imate misli povezane s "oduzimanjem života", najbolji način bio bi potražiti pomoć stručnjaka. Držim palčeve za vas.
Imajte na umu da je odgovor našeg stručnjaka informativan i da neće zamijeniti posjet liječniku.
Agnieszka ŚlusarskaVlasnik 4LINE dijetetske klinike, glavni dijetetičar na Klinici za plastičnu kirurgiju dr. A. Sankowskog, tel: 502 501 596, www.4line.pl
