Utorak, 2. travnja 2013. - Međunarodni tim istraživača prvi put je mapirao telomerazu, enzim koji je sposoban stvoriti nove krajeve kromosoma, nazvane ćelijski telomeri, tj. Enzim koji ima svojevrsni pomlađujući učinak na starenje Normalni mobitel, prema rezultatima istraživanja objavljenom u časopisu 'Nature Genetics' i koji predstavljaju korak naprijed u borbi protiv raka.
Mapiranje „staničnog izvora mladosti“, telomeraze, jedan je od rezultata važnog istraživačkog projekta u kojem je tijekom četiri godine napornog rada s uzorcima krvi sudjelovalo više od tisuću istraživača iz cijelog svijeta. 200.000 ljudi Prema autori, ovo je najveći suradnički projekt proveden unutar genetike raka.
Stig E. Bojesen, istraživač na Fakultetu zdravstvenih i medicinskih znanosti Sveučilišta u Kopenhagenu i osobni specijalist Odjela za kliničku biokemiju Sveučilišne bolnice u Kopenhagenu u Herlevu, vodio je napore u shematizaciji telomeraze. "Otkrili smo da su razlike u telomernim genima povezane s rizikom od različitih vrsta raka i dužinom telomera", kaže on.
Prema njegovom mišljenju, "iznenađujuće" otkriće je da varijante koje uzrokuju bolesti nisu iste kao one koje su promijenile duljinu telomera. "To sugerira da telomeraza igra mnogo složeniju ulogu nego što se prethodno mislilo", dodaje Stig E. Bojesen.
Kartiranje telomeraze važno je otkriće, jer je telomeraza jedan od najosnovnijih enzima u staničnoj biologiji i produžuje telomere tako da mogu dobiti istu dužinu kao i prije nego što krenu u staničnu diobu. Kartiranje telomerazom može, između ostalog, povećati svijest o raku i njihovom liječenju, kao i ilustrirati nove rezultate genetske povezanosti između karcinoma i duljine telomera, kaže Bojesen.
Ljudsko tijelo sastoji se od pedeset milijardi stanica, a svaka stanica ima 46 kromosoma, što su strukture u jezgru koje sadrže naš nasljedni materijal, DNK. Krajevi svih kromosoma zaštićeni su takozvanim telomerima koji štite kromosome poput plastičnog omotača na kraju obuće. Ali svaki put kada se stanica podijeli, telomeri postaju malo kraći i s vremenom postaju prekratak da bi zaštitili kromosome.
Neke posebne stanice u tijelu mogu aktivirati telomerazu, što zauzvrat može produljiti telomere. Seksualne stanice ili druge matične stanice koje moraju biti u stanju podijeliti više od normalnih stanica imaju ovo svojstvo, ali, nažalost, stanice raka otkrile su trik, a poznato je da i oni proizvode telomerazu te stoga ostaju umjetno mlade.
Genom telomeraze, dakle, igra važnu ulogu u biologiji raka, a upravo identificiranjem gena raka istraživači zamišljaju da se stopa poboljšanja i liječenje može poboljšati.
"Naši rezultati su vrlo iznenađujući i upućuju u mnogim smjerovima. Ali, kao što je slučaj sa svim dobrim istraživanjima, naš rad pruža mnogo odgovora, ali ostavlja još pitanja", zaključuje Stig E. Bojesen.
Ta je velika suradnja rezultirala s 14 članaka koji će biti objavljeni istovremeno: šest u istom izdanju 'Nature Genetics', a preostalih osam u ostalim časopisima. Svi se članci mnogih istraživača uključenih u projekt fokusiraju na povezanost okoliša, genetike i raka, posebno raka dojke, raka jajnika i raka prostate.
Dakle, ovom međunarodnom suradnjom istraživača otkriveno je pet novih regija ljudskog genoma povezane s povećanim rizikom za razvoj karcinoma jajnika, čiji su rezultati objavljeni u četiri studije, dvije u Nature Communications i dvije u Nature Genetics. Za to su analizirane genetske informacije više od 40.000 žena.
Istraživanje je objavljeno u sklopu koordinirane publikacije novih podataka iz Studije suradnje gena i okoliša za onkologiju (COG), međunarodne istraživačke suradnje s sudjelovanjem istraživača iz Europe, Azije, Australije i Sjeverne Amerike kako bi se identificirale genetske varijacije zbog kojih su određene osobe podložne razvoju karcinoma dojke, prostate i jajnika.
Nasljedne mutacije u genima BRCA1 i BRCA2 dramatično povećavaju rizik od raka jajnika. Genetskim testiranjem na BRCA1 i BRCA2 mogu se utvrditi žene kojima bi više koristilo operacija za sprečavanje raka jajnika, ali to je relevantno za manje od 1 posto stanovništva.
Ostale genetske inačice koje su češće također mogu utjecati na rizik od jajnika. Konzorcij za rak jajnika ranije je opisao šest genetskih razlika, a sada je projekt COG pronašao još pet.
S druge strane, znanstvenici sa Sveučilišta u Yorku, u Velikoj Britaniji, otkrili su pokretačku snagu razvoja raka prostate. Njegovo istraživanje, objavljeno u 'Nature Communications', a financirano od dobrotvorne organizacije 'Yorkshire Cancer Research', otkriva postojanje DNA koja potiče rak da ponovno prilagodi matične stanice izvađene iz raka prostate.
To otvara put razvoju lijekova koji ciljaju matične stanice, što dovodi do učinkovitije terapije koja djeluje protiv uzroka bolesti. Dok se druge stanice raka mogu uništiti trenutnim terapijama, matične ćelije su u mogućnosti izbjeći njihove učinke, što dovodi do recidiva raka, no ovaj je tim istražio tačna molekularna svojstva koja omogućuju da se te stanice šire, opstanu i odupru. agresivni tretmani kao što su zračenje i kemoterapija.
"Kod karcinoma krvi, poput leukemije, DNK se preuređuje tijekom događaja poznatog kao kromosomska translokacija, što rezultira mutiranim proteinom koji pokreće progresiju raka. Iako su slična preuređenja u posljednje vrijeme otkrivena u čvrstim karcinomima, do sada, nije poznato kako stanične funkcije nastaju. Naš rad je doveo u pitanje ovu ideju ", objašnjava profesor Norman Maitland, direktor Odjela za istraživanje raka YCR-a.
Tim profesora Maitlanda na Sveučilišnom odjelu za biologiju otkrio je ove genetske nesreće u matičnim stanicama karcinoma prostate i pokazao je da one dovode do specifičnog gena vezanog za rak unutar stanica zvanog ERG koji se neprikladno aktivira., Vjeruje se da ova aktivacija uzrokuje da se matične stanice češće obnavljaju.
Izvor:
Oznake:
Vijesti Seksualnost Obitelj
Mapiranje „staničnog izvora mladosti“, telomeraze, jedan je od rezultata važnog istraživačkog projekta u kojem je tijekom četiri godine napornog rada s uzorcima krvi sudjelovalo više od tisuću istraživača iz cijelog svijeta. 200.000 ljudi Prema autori, ovo je najveći suradnički projekt proveden unutar genetike raka.
Stig E. Bojesen, istraživač na Fakultetu zdravstvenih i medicinskih znanosti Sveučilišta u Kopenhagenu i osobni specijalist Odjela za kliničku biokemiju Sveučilišne bolnice u Kopenhagenu u Herlevu, vodio je napore u shematizaciji telomeraze. "Otkrili smo da su razlike u telomernim genima povezane s rizikom od različitih vrsta raka i dužinom telomera", kaže on.
Prema njegovom mišljenju, "iznenađujuće" otkriće je da varijante koje uzrokuju bolesti nisu iste kao one koje su promijenile duljinu telomera. "To sugerira da telomeraza igra mnogo složeniju ulogu nego što se prethodno mislilo", dodaje Stig E. Bojesen.
Kartiranje telomeraze važno je otkriće, jer je telomeraza jedan od najosnovnijih enzima u staničnoj biologiji i produžuje telomere tako da mogu dobiti istu dužinu kao i prije nego što krenu u staničnu diobu. Kartiranje telomerazom može, između ostalog, povećati svijest o raku i njihovom liječenju, kao i ilustrirati nove rezultate genetske povezanosti između karcinoma i duljine telomera, kaže Bojesen.
Ljudsko tijelo sastoji se od pedeset milijardi stanica, a svaka stanica ima 46 kromosoma, što su strukture u jezgru koje sadrže naš nasljedni materijal, DNK. Krajevi svih kromosoma zaštićeni su takozvanim telomerima koji štite kromosome poput plastičnog omotača na kraju obuće. Ali svaki put kada se stanica podijeli, telomeri postaju malo kraći i s vremenom postaju prekratak da bi zaštitili kromosome.
Neke posebne stanice u tijelu mogu aktivirati telomerazu, što zauzvrat može produljiti telomere. Seksualne stanice ili druge matične stanice koje moraju biti u stanju podijeliti više od normalnih stanica imaju ovo svojstvo, ali, nažalost, stanice raka otkrile su trik, a poznato je da i oni proizvode telomerazu te stoga ostaju umjetno mlade.
Genom telomeraze, dakle, igra važnu ulogu u biologiji raka, a upravo identificiranjem gena raka istraživači zamišljaju da se stopa poboljšanja i liječenje može poboljšati.
"Naši rezultati su vrlo iznenađujući i upućuju u mnogim smjerovima. Ali, kao što je slučaj sa svim dobrim istraživanjima, naš rad pruža mnogo odgovora, ali ostavlja još pitanja", zaključuje Stig E. Bojesen.
Ta je velika suradnja rezultirala s 14 članaka koji će biti objavljeni istovremeno: šest u istom izdanju 'Nature Genetics', a preostalih osam u ostalim časopisima. Svi se članci mnogih istraživača uključenih u projekt fokusiraju na povezanost okoliša, genetike i raka, posebno raka dojke, raka jajnika i raka prostate.
VIŠE GENETSKIH VARIJANATA ZA OVLJENI RAK
Dakle, ovom međunarodnom suradnjom istraživača otkriveno je pet novih regija ljudskog genoma povezane s povećanim rizikom za razvoj karcinoma jajnika, čiji su rezultati objavljeni u četiri studije, dvije u Nature Communications i dvije u Nature Genetics. Za to su analizirane genetske informacije više od 40.000 žena.
Istraživanje je objavljeno u sklopu koordinirane publikacije novih podataka iz Studije suradnje gena i okoliša za onkologiju (COG), međunarodne istraživačke suradnje s sudjelovanjem istraživača iz Europe, Azije, Australije i Sjeverne Amerike kako bi se identificirale genetske varijacije zbog kojih su određene osobe podložne razvoju karcinoma dojke, prostate i jajnika.
Nasljedne mutacije u genima BRCA1 i BRCA2 dramatično povećavaju rizik od raka jajnika. Genetskim testiranjem na BRCA1 i BRCA2 mogu se utvrditi žene kojima bi više koristilo operacija za sprečavanje raka jajnika, ali to je relevantno za manje od 1 posto stanovništva.
Ostale genetske inačice koje su češće također mogu utjecati na rizik od jajnika. Konzorcij za rak jajnika ranije je opisao šest genetskih razlika, a sada je projekt COG pronašao još pet.
S druge strane, znanstvenici sa Sveučilišta u Yorku, u Velikoj Britaniji, otkrili su pokretačku snagu razvoja raka prostate. Njegovo istraživanje, objavljeno u 'Nature Communications', a financirano od dobrotvorne organizacije 'Yorkshire Cancer Research', otkriva postojanje DNA koja potiče rak da ponovno prilagodi matične stanice izvađene iz raka prostate.
To otvara put razvoju lijekova koji ciljaju matične stanice, što dovodi do učinkovitije terapije koja djeluje protiv uzroka bolesti. Dok se druge stanice raka mogu uništiti trenutnim terapijama, matične ćelije su u mogućnosti izbjeći njihove učinke, što dovodi do recidiva raka, no ovaj je tim istražio tačna molekularna svojstva koja omogućuju da se te stanice šire, opstanu i odupru. agresivni tretmani kao što su zračenje i kemoterapija.
"Kod karcinoma krvi, poput leukemije, DNK se preuređuje tijekom događaja poznatog kao kromosomska translokacija, što rezultira mutiranim proteinom koji pokreće progresiju raka. Iako su slična preuređenja u posljednje vrijeme otkrivena u čvrstim karcinomima, do sada, nije poznato kako stanične funkcije nastaju. Naš rad je doveo u pitanje ovu ideju ", objašnjava profesor Norman Maitland, direktor Odjela za istraživanje raka YCR-a.
Tim profesora Maitlanda na Sveučilišnom odjelu za biologiju otkrio je ove genetske nesreće u matičnim stanicama karcinoma prostate i pokazao je da one dovode do specifičnog gena vezanog za rak unutar stanica zvanog ERG koji se neprikladno aktivira., Vjeruje se da ova aktivacija uzrokuje da se matične stanice češće obnavljaju.
Izvor:
