Srijeda, 13. ožujka 2013. - Znanstvenici otkrivaju biomarker koji bi mogao ukazivati na neurorazvojne poremećaje zbog ovog uzroka.
Posteljica sisavaca mnogo je više od filtra kroz koji se hranjive tvari i kisik prenose s majke na plod. Prema studiji skupine istraživača sa Veterinarske škole Sveučilišta u Pennsylvaniji (Sjedinjene Države), ako majka trpi stres tijekom trudnoće, posteljica prenosi svoje iskustvo na fetus mijenjajući razine proteina Različito utječe na razvoj mozgova muškog i ženskog potomstva.
Ovi nalazi sugeriraju da bi majčinski stres mogao biti povezan s bolestima povezanim s neuronskim razvojem, poput autizma i šizofrenije, koje pogađaju muškarce češće ili teže nego žene, izvještava Trends 21.
"Gotovo sve što žena doživi tijekom trudnoće utječe na posteljicu i prenosi se na fetus, " kaže Tracy L. Bale, vodeća autorica studije i profesorica na Sveučilištu Pennsylvania u izjavi iz centra.
"Sada smo pronašli marker za koji se čini da upućuje na fetus da je njegova majka pretrpjela stres", dodaje Bale.
Objavljeno u Proceedings of the National Academy of Sciences (PNAS), ova studija temelji se na prethodnom radu istraživačice i njenih suradnika, u kojem je otkriveno da su ženke miševa izložene stresu tijekom trudnoće rodile muškarce čiji Reakcija stresa se pojačala.
Dodatna su istraživanja pokazala da se ovaj učinak proširio i na drugu generaciju: potomstvo ovih muških miševa također je razvilo nenormalnu reakciju na stres.
S druge strane, studije koje su s ljudima proveli drugi znanstvenici pokazali su da muškarci rođeni od žena koji su doživjeli stres u prvom tromjesečju trudnoće imaju veći rizik od razvoja šizofrenije.
Tim sa Sveučilišta u Pennsylvaniji nadao se da će pronaći biomarker (mjerenja na molekularnoj, biokemijskoj ili staničnoj razini koja ukazuju na biološko stanje), koji bi mogao objasniti ove promjene i rizične čimbenike koji su u njima uključeni.
Kako bi učinkovito signalizirali majčinski stres, istraživači su smatrali da bi navedeni biomarker trebao pokazati razlike u izrazu muškog i ženskog potomstva, te da bi također trebao biti različit između majki pod stresom i bez stresa. Znanstvenici su također željeli pronaći marker koji bi se slično ponašao kod ljudi.
Njihova se analiza fokusirala na skupinu ženki miševa podvrgnutih umjerenom stresu, proizašlih iz situacija poput nepoznatih buka, tijekom prvog tjedna trudnoće, u razdoblju koje je bilo ekvivalentno prvom tromjesečju ljudske trudnoće. Druga skupina trudničkih miševa nije bila izložena nikakvom stresu.
U pregledu placenta ženki prve skupine istaknuo se gen koji je udovoljavao kriterijima koji su prethodno utvrdili istraživači: OGT gen, povezan s X kromosomom koji kodira enzim ON-acetilglukozamin transferaza (OGT).
Posteljice muškog potomstva imale su nižu razinu OGT od one ženskog potomstva, a sve posteljice stresnih majki imale su niže razine od placente njihovih vršnjaka bez stresa.
Osim toga, kada se uspoređuju žene s normalnom razinom OGT u posteljici sa ženama kojima je manipulirano da imaju samo polovicu OGT-a, primijećene su promjene u više od 370 gena u hipotalamusu u razvoju potomaka.
Poznato je da su mnogi od tih gena uključeni u potrošnju energije, u regulaciji proteina i u stvaranju sinapsi, funkcije koje su sve ključne za neurološki razvoj.
Napokon, Bale i njegov tim pronašli su obećavajuće dokaze da se ovi rezultati mogu prenijeti na ljude, analizom ljudskih placenta odbačenih nakon rođenja muških beba.
U tim slučajevima nisu se mogli identificirati identifikacijski podaci s tkivom, ali nađeno je da je na strani placente muških plodova (XY) izraz OGT smanjen u odnosu na majčinu (XX ), slično onome opaženom u placenti miševa.
Zajedno, ovi rezultati sugeriraju da bi enzim OGT mogao djelovati kao zaštitnik mozga tijekom trudnoće, ali da bi muškarci imali niže količine, što povećava rizik od abnormalnog neurološkog razvoja, ako majka pati od stresa tijekom trudnoća.
Ako se potvrdi status enzima OGT kao biomarkera izloženosti prenatalnom stresu i veći rizik od problema s neurološkim razvojem kod ljudi, to bi moglo pomoći ranom otkrivanju ranjivih ljudi.
"Želimo biti u mogućnosti predvidjeti učestalost neurorazvojnih bolesti", objašnjava Bale. "Ako imamo marker koji označava izloženost, možemo te podatke spojiti s onim što već znamo o genetskim profilima koji predisponiraju pojedince za ta stanja i budno pratimo djecu s povećanim rizikom", zaključuje.
Izvor:
Oznake:
Vijesti Zdravlje Wellness
Posteljica sisavaca mnogo je više od filtra kroz koji se hranjive tvari i kisik prenose s majke na plod. Prema studiji skupine istraživača sa Veterinarske škole Sveučilišta u Pennsylvaniji (Sjedinjene Države), ako majka trpi stres tijekom trudnoće, posteljica prenosi svoje iskustvo na fetus mijenjajući razine proteina Različito utječe na razvoj mozgova muškog i ženskog potomstva.
Ovi nalazi sugeriraju da bi majčinski stres mogao biti povezan s bolestima povezanim s neuronskim razvojem, poput autizma i šizofrenije, koje pogađaju muškarce češće ili teže nego žene, izvještava Trends 21.
"Gotovo sve što žena doživi tijekom trudnoće utječe na posteljicu i prenosi se na fetus, " kaže Tracy L. Bale, vodeća autorica studije i profesorica na Sveučilištu Pennsylvania u izjavi iz centra.
"Sada smo pronašli marker za koji se čini da upućuje na fetus da je njegova majka pretrpjela stres", dodaje Bale.
Stres i šizofrenija
Objavljeno u Proceedings of the National Academy of Sciences (PNAS), ova studija temelji se na prethodnom radu istraživačice i njenih suradnika, u kojem je otkriveno da su ženke miševa izložene stresu tijekom trudnoće rodile muškarce čiji Reakcija stresa se pojačala.
Dodatna su istraživanja pokazala da se ovaj učinak proširio i na drugu generaciju: potomstvo ovih muških miševa također je razvilo nenormalnu reakciju na stres.
S druge strane, studije koje su s ljudima proveli drugi znanstvenici pokazali su da muškarci rođeni od žena koji su doživjeli stres u prvom tromjesečju trudnoće imaju veći rizik od razvoja šizofrenije.
U potrazi za biomarkerom
Tim sa Sveučilišta u Pennsylvaniji nadao se da će pronaći biomarker (mjerenja na molekularnoj, biokemijskoj ili staničnoj razini koja ukazuju na biološko stanje), koji bi mogao objasniti ove promjene i rizične čimbenike koji su u njima uključeni.
Kako bi učinkovito signalizirali majčinski stres, istraživači su smatrali da bi navedeni biomarker trebao pokazati razlike u izrazu muškog i ženskog potomstva, te da bi također trebao biti različit između majki pod stresom i bez stresa. Znanstvenici su također željeli pronaći marker koji bi se slično ponašao kod ljudi.
Njihova se analiza fokusirala na skupinu ženki miševa podvrgnutih umjerenom stresu, proizašlih iz situacija poput nepoznatih buka, tijekom prvog tjedna trudnoće, u razdoblju koje je bilo ekvivalentno prvom tromjesečju ljudske trudnoće. Druga skupina trudničkih miševa nije bila izložena nikakvom stresu.
U pregledu placenta ženki prve skupine istaknuo se gen koji je udovoljavao kriterijima koji su prethodno utvrdili istraživači: OGT gen, povezan s X kromosomom koji kodira enzim ON-acetilglukozamin transferaza (OGT).
Dobiveni rezultati
Posteljice muškog potomstva imale su nižu razinu OGT od one ženskog potomstva, a sve posteljice stresnih majki imale su niže razine od placente njihovih vršnjaka bez stresa.
Osim toga, kada se uspoređuju žene s normalnom razinom OGT u posteljici sa ženama kojima je manipulirano da imaju samo polovicu OGT-a, primijećene su promjene u više od 370 gena u hipotalamusu u razvoju potomaka.
Poznato je da su mnogi od tih gena uključeni u potrošnju energije, u regulaciji proteina i u stvaranju sinapsi, funkcije koje su sve ključne za neurološki razvoj.
Napokon, Bale i njegov tim pronašli su obećavajuće dokaze da se ovi rezultati mogu prenijeti na ljude, analizom ljudskih placenta odbačenih nakon rođenja muških beba.
Što se događa u ljudskoj placenti
U tim slučajevima nisu se mogli identificirati identifikacijski podaci s tkivom, ali nađeno je da je na strani placente muških plodova (XY) izraz OGT smanjen u odnosu na majčinu (XX ), slično onome opaženom u placenti miševa.
Zajedno, ovi rezultati sugeriraju da bi enzim OGT mogao djelovati kao zaštitnik mozga tijekom trudnoće, ali da bi muškarci imali niže količine, što povećava rizik od abnormalnog neurološkog razvoja, ako majka pati od stresa tijekom trudnoća.
Ako se potvrdi status enzima OGT kao biomarkera izloženosti prenatalnom stresu i veći rizik od problema s neurološkim razvojem kod ljudi, to bi moglo pomoći ranom otkrivanju ranjivih ljudi.
"Želimo biti u mogućnosti predvidjeti učestalost neurorazvojnih bolesti", objašnjava Bale. "Ako imamo marker koji označava izloženost, možemo te podatke spojiti s onim što već znamo o genetskim profilima koji predisponiraju pojedince za ta stanja i budno pratimo djecu s povećanim rizikom", zaključuje.
Izvor:
