S voljenom sam gotovo 3 godine. Imam 21 godinu, a on 23. Upoznali smo se kod vatre kod naših zajedničkih prijatelja, čim sam ga vidio, srce mi je ubrzalo zakucalo i znala sam da mora biti moj. Tijekom ove preko 2 godine doživjeli smo mnogo divnih trenutaka. Puno smo naučili jedni od drugih. Mi smo podrška i motivacija jedni drugima. Imali smo zajedničke planove (glavni inicijator je on) da nakon mature odemo u inozemstvo i zaradimo novac za parcelu i kuću. U siječnju 2015. napisao mi je da nešto nije u redu što su odjednom njegovi osjećaji nestali. Moj svijet se srušio. Još uvijek sam plakao. Volim ga, on je moja prva ljubav i ne mogu zamisliti svoj život bez njega. Prošlo je neko vrijeme, ograničili smo kontakt, dali smo si vremena. Poslao sam mu pjesmu i onda se nešto pokrenulo u njemu. Nakon nekog vremena opet je bilo u redu. Dva puta godišnje odlazi u inozemstvo, a onda puno patim. Kad se vratio u studenom 2016., nismo se mogli zasititi. Otprilike u prosincu primijetio sam da izbjegava fizički kontakt, nije se želio ni poljubiti, samo zbogom. Bio je nekako drugačiji, ali nisam ništa sumnjala, jer u vezi postoje različite faze. Što se njega tiče, na njega uvijek mogu računati, on je majstor, zna gotovo sve. Za Nikoljdan sam od njega dobio prvi automobil, jer je htio da naučim voziti nakon 3 godine nakon polaganja vozačke dozvole. Svake subote pokušavam mu ispeći kolač, u nedjelju pripremimo večeru, uglavnom se trudim da se uvijek osjećamo dobro. Na Staru godinu otišli smo na organiziranu zabavu u prostorije. Bilo je zabavno, sve do 23 sata, kad je iznenada sjeo i prestao razgovarati, plesati. Bila sam pomalo bijesna, jer je takvog dana novac gotovo pao u vodu, a on je bio takav. Nikad mu se nije dogodilo tako, pristojan je, pristojan dječak. U ponoć nismo poželjeli nikakve želje, rekao sam mu da mi je jako žao, stalno ga je iznutra nešto pojelo. Njegova starija sestra također je bila s nama i također se pitala što nije u redu s njim. Izašao je van nakon ponoći i više se nije vratio, pa sam otišao do njegova automobila. Zamolio sam ga da kaže što se događa. Ništa nije rekao, samo je počeo plakati. Prvi put kad sam ga vidio kako plače. Znala sam da neće ništa reći, pa sam počela pogađati sebe i pitala me voli li. Nije odgovorio. Tako je potvrdio. Zajedno smo plakali, vratili se i nastavili plakati. Rekao je da osjećaj već neko vrijeme blijedi, da na to ne utječe rutina, jer je stalno dolazio k meni i tako iznova i iznova (dolazi svaki tjedan ili svaka 2, jer učim u odsutnosti). Bila sam potpuno zbunjena, jer možda ponekad radimo isto, ali iz kuće izlazimo svake nedjelje, ponekad i tijekom tjedna. 1. siječnja malo smo razgovarali, nije htio ništa jesti, bilo nam je teško. Moji su roditelji odmah primijetili da nešto nije u redu, jer je uvijek nasmijan, brbljav (vole ga). Do danas me tata pita što se dogodilo, ali ne želi nikome reći, jer ne bih želio da drugi misle da sam kriv ako se tako nešto dogodilo. Prekjučer smo cijelo jutro sjedili i razgovarali o tome što ćemo s nama. Nisam želio reći što dalje očekujem, jer želim njegovu sreću, čak i ako nismo uspjeli. Rekao je da će, ako ga nije briga, odmah prekinuti sa mnom. Da nisam ja kriv jer ona zna da sam to pokušao i cijeni. Jednom je rekao sebi da ako ne ja, onda to ne bi imao ni jedan. Da ne može zamisliti da je dobar suprug, otac i mislim da će biti sjajan. Izašao je s inicijativom da bismo trebali pokušati ponovno. Nikad ga ne želim izgubiti. Nitko me nije volio poput njega, nitko me nije razumio poput njega, nitko nije bio tako sjajan prijatelj kao on. Praktički se uopće ne svađamo, poštujemo se. Moj se prijatelj čak iznenadio što radimo, što se toliko volimo. Svjesni smo da ono što je između nas u potpunosti ovisi o nama kako ćemo to oblikovati. Što da radim, kako se ponašati, da me natjera da me ponovno zavoli? Za sada mu pišem rjeđe, ne namećem mu se, mislim da bi se sada trebao boriti za nas.
Kako tužno ... Ali morate zapamtiti da ljubav nije osjećaj za nešto što netko čini za nas i ne može se izjednačiti sa zahvalnošću. Mislim da ste napokon usvojili dobru strategiju - ne okružujte ga zahtjevima, očekivanjima ili svojom ljubavlju. Ne bih inzistirao na tome da su šanse za njegov "povratak" velike. Objektivno je, međutim, bolje biti s nekim tko zna da voli, nego se izlagati osekama i osekama. Silvester je pokazao da je nemoguće lagati u osjećajima. Bilo je izvrsno zabavno i atmosfera je stvorila veliko veselje - ali odjednom je pukla. Ovaj put je to pokvarilo noć uoči Nove godine. Što ako se ovaj mehanizam ponovi u stvarnom životu? Drama - vaša, a možda i vaša. Mislim da morate razmišljati realno, polako se distancirati i podsjetiti da je svijet prepun zanimljivih i atraktivnih ljudi.
Imajte na umu da je odgovor našeg stručnjaka informativan i da neće zamijeniti posjet liječniku.
Bohdan BielskiPsiholog, stručnjak s 30 godina iskustva, trener psihosocijalnih vještina, stručni psiholog Okružnog suda u Varšavi.
Glavna područja aktivnosti: usluge posredovanja, obiteljsko savjetovanje, briga za osobu u kriznoj situaciji, menadžerski trening.
Prije svega, fokusira se na izgradnju dobrog odnosa temeljenog na razumijevanju i poštovanju. Poduzimao je brojne krizne intervencije i brinuo se o ljudima u dubokoj krizi.
Predavao je forenzičku psihologiju na Psihološkom fakultetu SWPS-a u Varšavi, na Sveučilištu u Varšavi i na Sveučilištu Zielona Góra.